U ovome se romanu veliki peruanski pisac Mario Vargas Llosa poduhvatio priče o slikaru Paulu Gauguinu, pripovijedajući usporedo o životu njegove hrabre, lijepe i nadasve beskompromisne bake Flore Tristán, koja je bila među prvim ženama što su se davnih pedesetih godina 19. stoljeća borile za prava radnika i žena. Vargas Llosa je isprepleo poglavlja o njezinim političkim aktivnostima i patnjama s onima u kojima opisuje Gauguinov gotovo jednako buran i nepredvidljiv život. Temeljen na povijesnim činjenicama, koje pisac vješto nadograđuje fikcijom, roman se čita kao napeta intriga upravo zbog neukrotivih ličnosti Flore, zvane Madame-la-Colere, i samoga Gauguina, jednog od najosebujnijih likova među slikarima s kraja 19. stoljeća. Naslovom aludirajući na utopije o autentičnom životu koji je uvijek tu iza drugog ugla, Vargas Llosa supostavlja socijalni idealizam Flore Tristán s Gauginovim maštanjima o primitivnoj, egzotičnoj, nepatvorenoj umjetnosti, koja se može pronaći jedino na dalekim južnim morima, gdje europska civilizacija još nije sve pokorila i podredila zapadnokršćanskom moralu i kodu ponašanja.
Podijeli na Facebook
