“Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave” prva je “čista” prozna knjiga Krešimira Pintarića. Sadrži 14 priča pisanih i objavljivanih (Nacional, Quorum, Slobodna Dalmacija, Treći program Hrvatskog radija, Vijenac) od 1996. do 2003. godine. Ova se prozna knjiga, uz nužne žanrovske transformacije, koherentno nadovezuje na dosad već jasno zacrtanu, autentičnu i prepoznatljivu Pintarićevu poetiku. Priče iz ležerne perspektive govore o suvremenom urbanom svijetu i njegovim “junacima”. Može se reći da je Pintarić bitno obuzet obračunom s tzv. “velikim pričama”. U jednom dijelu svojih pripovijedaka Pintarić iskazuje prezir prema visokoj politici i njenim akterima koji uz pomoć propagande i medija svoje pojedinačne ili skupne interese prikazuju kao nacionalne interese, dok se u drugima koncentrira na “malu”, a za njega očito najveću i najvažniju, ljubavnu priču. Pintarićeva rečenica je i nadalje visokonjegovana, a osebujan humor je najbliži engleskom verbalnom tipu humora, što ga bitno izdvaja od svih pojava na našoj literarnoj sceni. Osim izrazito humorističkih dijelova, piščev gard je autoironičan, kako prema pripovjedaču, tako, često, i prema samom spisateljskom zanatu. Nizom metatekstualnih komentara duhovito se i trezveno dekonstruira mistika pisca i spisateljskog umijeća. Ljubavne priče laviraju između “šifriranih” verbalnih grubosti urbanog jezika kojima se ostvaruje komunikacija i situacija intime koje ni na tren ne dolaze u blizinu patetike. Najčešći i najjači Pintarićevi postupci su dijalozi i komentari.
Podijeli na Facebook
