Stvaralački nadarena i u umjetničkom ambijentu odgojena, Latica Ivanišević prirodno je osjetila potrebu da se oduži sredini iz koje je potekla, da sačini album sjećanja, knjigu uspomena na obiteljske krugove svojega podrijetla. Očeva strana poljičkoga korijena, dala je pjesnika (i slikara, dramatičara) Dragu, čovjeka iznimne lucidnosti i kulture, a majčin rod Šilovića odnjegovao je niz uglednih pravnika i liječnika, od kojih potječe i višestruko darovita Ines (koja je studirala povijest umjetnosti u Parizu, a bavila se baletom, kostimografijom i vođenjem ansambla). Dakle, scensko-likovne gene Latica je takoreći dobila u naslijeđe, no pritom je baštinila i neobično dinamičnu atmosferu roditeljskoga doma i nesvakidašnje dramatičnu razvedenost obiteljske genealogije. Svjesna dubine i širine familijarnih veza, te neosporne povijesne utemeljenosti nekih zgoda i osobnih uloga, autorica ovih zapamćenja obratila se svojoj majci Ines da joj pomogne i vlastitim zapisima, kako bi se za jedan naraštaj približila epohi najintenzivnijih zbivanja i mijena, te još dobila na autentičnosti i uvjerljivosti izlaganja. Uz nužnu faktografiju knjiga je tako obogaćena i novim osobnim rakursom i intonacijom neposrednog svjedočenja. Kolaž dokumentarnih priloga čita se kao obiteljski roman iz visokoga zagrebačkog društva, u kojemu se reflektiraju mnoge estetske i ideološke odrednice i kontroverze dvadesetoga stoljeća. Upravo je izazovno osjetiti paradoks uglednoga građanskog salona kroz koji kozmopolitski defiliraju pripadnici etablirane elite zajedno sa zagovornicima ljevičarsko-avangardističkih opredjeljenja, pa čak i profesionalni revolucionari sasvim različitih sudbina. Obiteljska kronika iz pera i srca Latice Ivanišević s pravom privlači i zahtijeva pažnju svim svojim aspektima.
Podijeli na Facebook
