Spletke sudbine

Glavni lik ovog “dnevnika jedne egoistice” je Clarisse Duval, šansonijerka koja je nakon prometne nesreće u kojoj je ozlijedila nogu počela propitivati odnos sudbine i volje u ljudskom životu. Za razliku od svog muža, skladatelja Marca, koji sreću nalazi u sitnim životnim radostima (auto, aplauzi, honorari, prodaja ploča, planovi za kupnju vikendice), Clarisse je nezadovoljna i stalno traga za načinom na koji bi izrazila “nepoznatu snagu” koju u sebi osjeća. Zbog sudbine koja pomoću raznih spletki usmjerava životni put glavne junakinje, njezino je traganje mukotrpno i sporo, a krajnji mu je cilj nejasan. U trenutku kada Clarisse spoznaje da želi biti kazališna glumica, a ne pjevačica, prinuđena je prekinuti sa svojim prijašnjim životom u kojem je uvijek nastojala ugoditi ljudima koji je okružuju. Iako su joj cijeloga života spočitavali da je egoistica, Clarisse se usredotočuje isključivo na sebe tek u trenutku kad shvati da je gluma njezina prava vokacija. Jer, kako kaže Elsa Triolet, da bi se osujetile spletke sudbine, treba u određenoj mjeri biti egoist. Premda u romanu ne manjka dramatičnih događaja (poput smrti Clarissina učitelja pjevanja, pokušaja samoubojstva jednog od likova ili napada eksplozivom), oni su uvijek opisani s određenom emocionalnom distancom. Takvim postupkom naglašava se jedna od glavnih misli romana: ne postoji jedan presudan događaj koji stubokom mijenja tijek nečijeg života, nego slijed događaja u kojem se povremeno pojavljuju skretnice koje usmjeravaju glavnu junakinju i postupno je vode prema konačnom cilju – spoznaji o njezinoj pravoj vokaciji i odlučnosti da joj se posveti.