U nizu od 11 besprijekornih kratkih priča, zamršenih, ali dotjeranih kao lakirane kineske kutije, Barnes istražuje zanimljivost godina i starenja: zbunjujuću mješavinu oštrih i mutnih sjećanja, vožnju surovom i grubom stranom života i egzistencije, snagu dobivenu konačnim prihvaćanjem svojeg “ja” nasuprot tuge proizašle gledanjem vlastitog nestajanja energije. Krhki korak, tugovanje i jadikovanje, te nenadani obrati prožimaju sve Barnesove priče, dok opisuje staračke navike i proces starenja, te pokušava prodrijeti u trenutak približavanja smrti. Likovi Barnesove nove zbirke priča su stariji ljudi na kraju svojeg životnog vijeka - jedni gorko žale za godinama, drugi se mire sa svojim stanjem, dok treći još uvijek prkose godinama. Mjesto radnje odvija se u 19. stoljeću, a proteže se od Švedske i Rusije, pa do prigradske brijačnice. Likovi su raznoliki: u priči “Kratka povijest frizerskog zanata” pripovjedač raščlanjuje svoj život na komadiće, zatim ruski skladatelj, jednako popularan u mirovini kao što je bio i za vrijeme svojeg glazbenog stvaralaštva, koji pamti da je za Kineze “limun simbol smrti”, a u koncertnoj dvorani izvodi opsesivnu kampanju kako bi se osvetio svima koji kašlju na koncertu, pa bijesna ali neovisna osamdesetogodišnjakinja koja u priči “Znanje francuskog” piše “pikantna” pisma i uspostavlja komunikaciju s autorom koja obogaćuje živote njih oboje, žena koja u priči “Apetit” čita složene kulinarske recepte svojem bolesnom suprugu, i umirovljeni vojnik koji u priči “Higijena” odlazi na svoje godišnje putovanje kako bi prisustvovao pukovnijskoj večeri i obavlja sitne poslove za svoju ženu, a poslijepodneva provodi s kurvom zvanom Babs. Sve Barnesove virtuozne priče lukavo nam sugeriraju to da priče o vlastitu životu koje pričamo samima sebi nose mnogo odgovornosti, težine i vrijednosti.
Podijeli na Facebook
