Stoljeće mudrosti

Stotinu i osam godina stara, Alice je najstarija osoba koja je preživjela holokaust, ali i najstarija koncertna pijanistica na svijetu. Kao svjedokinja čitavom prošlom stoljeću i prvom desetljeću ovog stoljeća, vidjela je sve - ono najbolje i najgore od čovječanstva. Živjela je u kontekstu dobra okruženog kaosom zla, ali ipak i dalje zabacuje glavu dok se smije, s jednakim optimizmom kojim je zračila i kao dijete. Njezino prezime Herz-Sommer znači “srce ljeta”, premda je rođena jednoga vrlo hladnog dana, 26. studenog 1903. godine u Pragu. Roditelji Friedrich i Sofie Herz nazvali su je Alice, što znači “plemenita roda”. Otac joj je bio uspješan trgovac, a majka visokoobrazovana žena koja se kretala u krugovima poznatih umjetnika i pisaca među kojima su bili Gustav Mahler, Rainer Maria Rilke, Thomas Mann, Stefan Zweig i Franz Kafka. Unatoč godinama zatočenosti u koncentracijskom logoru Theresienstadt i unatoč tome što su joj nacisti ubili majku, supruga i prijatelje, Alice je pobjednica u svojoj sposobnosti da nastavi dalje i da svaki dan živi u sadašnjosti. Nije tratila vrijeme na gorčinu prema onima koji su je zarobili i koji su pogubili njezinu obitelj. Svjesna da mržnja izjeda dušu onoga tko mrzi, a ne objekta mržnje, kaže: “I dalje sam zahvalna za život. Život je dar.” “Stoljeće mudrosti” govori o životnoj odlučnosti jedne žene – suočenoj s nekim od najgorih zala i patnji – da donese dobro ovom svijetu. U Alicinoj priči možemo pronaći pouke za svoj život u dvadeset i prvom stoljeću. To je njezin dar nama.