Svjetlarnik

“Svjetlarnik” je drugi po redu roman portugalskog književnika i nobelovca Joséa Saramaga (prvi roman, “Zemlju grijeha” objavio je 1947. godine). Saramago je rukopis ovog romana poslao na razmatranje nakladniku još 1953. godine, no nikada nije dobio njegov odgovor. Rukopis se naposljetku zagubio, a Saramago je u međuvremenu izgradio zavidnu književnu karijeru. Kada je 1989. rukopis napokon pronađen, Saramago je odbio ponudu za objavljivanje. Prema njegovoj želji, roman je u Portugalu objavljen tek nakon njegove smrti – 2011. godine – gotovo 60 godina nakon što je napisan. U “Svjetlarniku” pratimo živote stanovnika jedne stambene zgrade u Lisabonu krajem 1940-ih koju nastanjuju uglavnom siromašni parovi, radnici i obrtnici, ali i negdašnji pripadnici srednje klase. Tu žive postolar Silvestre i njegova supruga, udovica Cândida sa svoje dvije kćeri i sestrom, “tetom“ Amélijom; Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom Fonsecom; dona Lídia, koju triput tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino; supružnici Anselmo i Rosália i njihova vrckasta kći Maria Cláudia; Justina i njezin nasilni muž Caetano koji su doživjeli veliku životnu tragediju… Dodatnu živost u radnju unijet će dolazak mladog podstanara Abela Nogueire. Saramago vrlo vješto portretira njihove živote, baveći se za ono vrijeme iznimno kontroverznim temama, poput silovanja, promiskuiteta, nasilja u obitelji i lezbijske ljubavi...