Sunce, more, ljeto. Mediteransko primorsko mjestašce. Sredina 20. stoljeća ili pedeset godina poslije, svejedno. Kupamo se, razgovaramo, boćamo. Trpimo žegu. Ubijamo vrijeme. Najbolji smo prijatelji, supružnici, ljubavnici. Beskrajno se volimo, a ne podnosimo se. Predobro se poznajemo. Iznemogli smo, otupjeli od beznađa prisnosti. Vrućinu, dosadu i zamor ne može zasjeniti ni tragična smrt mladića koji je stao na minu. Utjehu tek načas nađeš u moru. I u pričama. I u alkoholu. I pri pomisli na druge predjele, zavodljive daljine u vremenu i prostoru, kamo se samo valja odvažiti. . . Svaka čast onima koji uspiju. Rani roman Marguerite Duras pravi je zametnuti biser: klasična poema o ocvatu ljubavi, neizbježnom brodolomu života u paru i tihom rastakanju prijateljstva. Malo remek-djelo za sva vremena i sve životne dobi: mladima egzistencijalistički šik, a zrelima bolno životan, slatkosjetna uspomena za zlatne godine. Poslužite uz šum mora i biter campari.
Podijeli na Facebook
