"Sve je živo smrtno", reče Pogrebnik, "besmrtne su samo mrtve stvari." Zna to Sofija jako dobro. Upravo je pokopala najbolju prijateljicu, a za život druge s pravom strahuje. Napustila je bolesnog supruga nakon dvadeset pet godina braka. Trudna kći to joj ne može oprostiti. Osamdesetogodišnji otac, za čiji pak život strahuje zbog vremešne dobi, puca od zdravlja i započeo je vezu s tajanstvenom plavušom. A Sofija živi u unajmljenom stanu, sastavlja nekrologe za Pogrebnika i dopisuje se na internetu s "virtualnim" muškarcima – Klikom, Arhitravom i Taurusom – u potrazi za Onim U Kojeg Će Se Zaljubiti. Jer za ljubav nikad nije kasno, zar ne? Čak i ako imaš pedeset sedam godina i panično se bojiš starenja i smrti? "Taurus" je na prvi pogled crnohumorni roman o ženi koja je odbila sjesti i ostarjeti ili, drugim riječima, leći i umrijeti. Samo na prvi pogled, jer Božica Dragaš vrsta je spisateljice kod koje se može računati na brzo propadanje u dublje slojeve književnosti i stvarnosti, gdje humoristično nije samo smiješno, nego i razotkrivajuće, nekad bolno, često iscjeljujuće. Božica Dragaš u "Taurusu" prodire u samu jezgru našega bića, postavljajući pitanje na koje pokušavamo naći odgovor sve otkako nas ima – ako je smrt doista kraj, tko smo mi i koja nam je svrha? Zar smo tek prolaznost u službi stvaranja nove prolaznosti, kako kaže Pogrebnik, pri čemu nam jedino ostaje odabrati hoćemo li se igrati ili ćemo zdvajati?
Podijeli na Facebook
