“Tekuća modernost” Zygmunta Baumana jedna je od ključnih knjiga za razumijevanje našega doba, knjiga u kojoj se ovaj utjecajni sociolog hrabro uhvatio u koštac s onim “ovdje i sada”; s društvenim, političkim, ekonomskim... promjenama, ali i s promjenama u sferi privatnog života kojima svjedočimo ali ih teško uspijevamo definirati. To zakriveno “ovdje i sada” obilježeno je fluidnošću – rastakanjem svega čvrstoga, stabilnoga i trajnoga, što u naše živote unosi posvemašnju nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost. Nakon čvrste, teške, “hardverske” modernosti nastupilo je doba lake, tekuće, “softverske” modernosti, a novonastale tektonske promjene Bauman tumači analizirajući pet temeljnih pojmova u izgradnji naracija o stanju društva – emancipaciju, individualnost, vrijeme/prostor, rad i zajednicu. U lakoj modernosti bijeg je postao poželjna strategija, pokretljivost i nomadstvo stječu prednost pred statičnošću i sjedilaštvom, a do jučer poželjne karakteristike – pouzdanost, veličina, trajnost..., sada su zbačene preko palube suvremenosti. Pojedinac je tim uspješniji što bolje razvija sposobnost transformiranja, odnosno što i sam postaje fluidniji, prilagodljiviji različitim oblicima. “Velika preobrazba” vidljiva je u sadržaju i diskursu javnoga koji su sasvim određeni time da privatno stalno iznova kolonizira i tiranizira javni prostor. Teza o tekućoj modernosti u središtu je teorijskih promišljanja Zygmunta Baumana u posljednjem desetljeću (njome se detaljnije bavio i u knjigama “Tekuća ljubav”, “Tekući strah” i “Tekući život”), i nadovezuje se na njegove uvide u teme globalizacije, konzumerizma, masovne kulture, multikulturalnosti, politikâ identiteta i etike, koji su snažno obilježili sociološku misao današnjice.
Podijeli na Facebook
