Riječ mistika ovdje stoji kao ime za čovjekovo potpuno predavanje misli savršenosti. Korijeni te misli su iskustvo uvjetovanosti i uvid u njegovu savladivost. Jednom stečena, ona se pokazuje kao stalni izazov za čovjeka, koji se ispunja u kognitivnom doživljaju onog bezuvjetnog. Priče o takvim događajima čine srž mistične literature. U njoj se raspravlja o pretpostavkama i opisuju prijeđeni putovi. Izvješćuje se o mišljenju onog ciljano bezuvjetnog i raspravlja o granici koja priječi iscrpno priopćenje onoga što je doživljeno. Takvim temeljnim pitanjima mistike posvećena su tri sljedeća predavanja, održana na simpoziju koji su 1. i 2. veljače 1974. na Sveučilištu u Zürichu zajednički organizirali zaklada Marie Gretler i Filozofsko društvo Zürich. Sukladno povodu, ona se ograničuju na nekoliko oblika mistike i ne obaziru se na mnoga druga područja. Tako se Hans Urs von Balthasar i Alois Haas bave temama kršćanske mistike, dok Werner Beierwaltes predstavlja jednog kasno-antičkog filozofa (Plotina) čije je mišljenje snažno utjecalo na srednjovjekovnu mistiku. (Jean-Pierre Schobinger)
Podijeli na Facebook
