Luka Levadski, slavni ukrajinski ornitolog, profesor emeritus zoologije, rođen je na dan kada je umrla Martha, posljednja predstavnica vrste golub selac. Bilo je to zlokobne 1914. Sada ima 96 godina. Rođen je u ondašnjoj Istočnoj Galiciji, tada u Austro-Ugarskoj Monarhiji, kao dijete grofovskog lugara, samoubojice, i bečke ornitologinje. Nakon Prvoga svjetskog rata to područje postaje Druga Poljska Republika. Uoči Drugoga svjetskog rata majka Levadskog poziva da prekine studij u Lavovu i da se s njom skloni u Čečeniju. Sovjeti ih odande deportiraju u centralnu Aziju gdje rade u kolhozu. Upoznajemo ga u trenutku kada mu liječnik priopći da ima rak pluća. Nakon početnog šoka odluči da nikakva kemoterapija ne dolazi u obzir te da će svoje posljednje dane provesti u luksuzu i potrošiti cijelu ušteđevinu koju godinama nije dirao. Cijeli je život živio skromno, posvećen radu, u malom stanu prepunom knjiga, a jedini je luksuz upoznao prije osam godina kada je u Beču odsjeo u najskupljem hotelu, Imperijalu, povodom kongresa o grivastom ibisu kojega je upravo on vratio u domovinu i zbog toga stekao velike zasluge. No Beč nije samo mjesto luksuza, on je i grad njegova djetinjstva, kamo su se majka i on sklonili k njenim tetkama za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Tu je razvio svoju prvu veliku ljubav – ljubav prema glazbi. Iako roman govori o posljednjim danima smrtno bolesnog starca – koje provodi promatrajući goste u hotelskom restoranu, prisluškujući njihove razgovore i naručujući ekskluzivna jela – u njemu se zapravo slavi život, radost slučajnog susreta s ljudima koji, barem nakratko, postanu novi prijatelji, slavi se sposobnost nijekanja bolesti i duhovito ismijavaju staračke slabosti.
Podijeli na Facebook
