Marinko Košćec i u svom se četvrtom romanu predstavlja kao autor stilski iznimno rafiniranog, produhovljenog, ali i britkog izraza. Uz dominantnu ljubavnu priču likovne umjetnice i korektora u izdavačkoj kući, u tekstu nalazimo elemente romana odrastanja, koliko i obiteljskog romana, jer mnogo prostora posvećuje roditeljskim odnosima. Događanja su locirana u prepoznatljiv društveni i duhovni kontekst Hrvatske tijekom posljednjih desetljeća, oslikan pretežito satirički. Pritom se u oštrim, kontrastnim rezovima izmjenjuju crni humor, tragika, lirizam, romantični zanos, samoironija, malicioznost, empatija. Autor gradi složenu i zaokruženu sliku postojanja u specifičnom vremenu i prostoru, preplićući autobiografsko, stvarnosno i filozofsko. Umjetnički uspješno i za čitatelja uzbudljivo, u tome se nadovezuje na različite tradicije, od francuskog egzistencijalizma i novog romana do postmodernističkih nagnuća ludizmu i objedinjavanju heterogenog, pa i naših mediteranskih modernista Marinkovića i Novaka, s kojima dijeli refleksivnost i esejističke bljeskove.
Podijeli na Facebook
