Christina, Margareta, Birgitta tri su sestre koje vode svoje više ili manje uspješne, točnije, više ili manje neuspješne živote u suvremenoj Švedskoj. One ne znaju za postojanje svoje četvrte sestre, zapravo polusestre, najstarije Désirée, koja desetljećima leži u posebnom sanatoriju za najteže slučajeve, odvojena od svijeta. Međutim, Désirée zna za postojanje svojih sestara, dapače, poznaje njihove živote, zna što im se događa, slijedi ih, utječe na njihove živote. Kako je to moguće? Švedska spisateljica srednje generacije (rođena 1947.), Majgull Axelsson, u romanu “Travanjska vještica” konstruira priču koja se temelji na poništavanju klasičnih fizikalnih podjela između tjelesnog i duhovnog, prirodnog i natprirodnog, materijalnog i nematerijalnog. Njezina osnovna pretpostavka pripada modernoj fizici, napuštajući tradicionalne predodžbe o stvaranju i kretanju materije. Désirée, glavni lik “Travanjske vještice”, a dijelom i pripovjedačica, u sebi utjelovljuje kontraste tjelesnog i duhovnog. Da bi stvorila zaplet “Travanjske vještice” i omogućila svojevrsno kretanje svoje nepokretne junakinje, Majgull Axelsson, priziva u narativnu pomoć narodne legende s kraja šesnaestog i iz sedamnaestog stoljeća, legende o benandantima. Benandanti su, prema predaji, neka vrsta dobrih “vještica” koje su se suprotstavljale zlim vještičjim silama.
Podijeli na Facebook
