Douwe Draaisma, cijenjeni nizozemski profesor psihologije i autor djela “Zašto se život ubrzava što smo stariji” (Naklada Ljevak, 2008.), napisao je izvrsnu knjigu “Tvornica nostalgije” povezujući znanja i činjenice iz područja psihologije, filozofije, neuroznanosti i književnosti. Mudrost dolazi s godinama, tvrdi autor, ali prije nje stiže zaboravljivost. I zato se koristimo čime god možemo da pamćenje održimo svježim, od vježbi za mozak do vitaminskih preparata. Međutim, postavljaju se pitanja može li se pamćenje vježbati i ide li zaboravnost ruku pod ruku sa starošću. Pobijajući do u najsitnije pojedinosti ustaljena shvaćanja o mozgu, Draaisma se zalaže za ostarjelo pamćenje i osjećajno razlaže istinitu priču o stvarima koje prolaze. Autor u knjizi govori o neuhvatljivosti sjećanja, o komercijalizaciji zaboravljivosti i o nostalgiji za svijetom koji još postoji samo u uspomenama. Ali također pripovijeda o neočekivanim zadovoljstvima koje nam pruža ostarjelo pamćenje kao što je takozvani efekt reminiscencije kad se uspomene na djetinjstvo javljaju intenzivnije nego prije. Taj dio vezan uz autobiografsko pamćenje doista je fascinantan jer nam razotkriva da svi mi u svojem aparatu prisjećanja posjedujemo “autobiografske zapise” iz najranije dobi – i da taj oblik prisjećanja na lakši ili teži način možemo ponovno evocirati. “Tvornica nostalgije” objašnjava da uz to što vrijeme utječe na pamćenje, pamćenje također utječe na vrijeme.
Podijeli na Facebook
