I kad njezine “noge u crnim čarapama plove po zraku, kao po vodi” i kad se čini kao da se lica likova naziru u potezima gustog plavog dima, čitatelj se ne može oteti dojmu kako stranice Gajta Gazdanova katkad dočaravaju slikarska platna neoromantičara, ali ponajprije Chagallova. “Večer kod Claire” pripovijest je o mladome junaku, očito piščevu alter egu, koji u Parizu susreće svoju veliku, neprežaljenu mladenačku ljubav. Tada počinje putovanje u prošlost – osobnu i obiteljsku, u sjećanje na sretne godine djetinjstva te potom strašne tragedije koje su pogodile i obitelj i zemlju, u pronalaženje izgubljena života u Rusiji prije boljševičkog prevrata. Delikatna ljubavna pripovijest između zrele žene i mladića pozadina je na kojoj se vrtlože i talože ne samo pojedinačne psihe nego i društveni odnosi. Podastrta je panorama jedne Rusije koja nam je uglavnom nepoznata: Rusije nakon revolucije, viđene očima “suprotne strane”, dakle pripadnika “bijelih”, emigracije, života u tuđini, nostalgije, zabranjene strasti. Elementi misticizma pridaju pripovijedanju, koje nosi i egzistencijalnu tjeskobu i osjećaj nepripadanja svijetu, bajkovitost i stanovitu egzotičnost, a autobiografičnost, koja se provlači kroz sva djela Gajta Gazdanova, osobitu uvjerljivost. “Večer kod Claire” je najpoznatiji i najcjenjeniji roman Gajta Gazdanova. Davne 1932. roman je trebao biti objavljen u Zabavnoj biblioteci Nikole Andrića, ali iz nepoznatih razloga nije i rukopis se smatra nestalim. Nedavno je, međutim, pronađeno Gazdanovljevo pismo nesuđenom prevoditelju Nikoli Nikolajeviću, u kojem autor ukazuje na tiskarske greške u prvom, ruskom izdanju, od kojih neki krivo otisnuti znakovi iz posljednje rečenice bitno mijenjaju smisao cijeloga teksta. Prvo izdanje, a prema njemu i sva ostala ruska te prijevodi na svjetske jezike, predstavljaju “Večer kod Claire” sa sretnim završetkom. Ovo naše, prvo ispravljeno, izdanje donosi roman onako kako ga je Gazdanov zamislio – s nesretnim završetkom!
Podijeli na Facebook
