Novi roman Ankice Tomić obiteljska je priča koja se događa u samo dva dana, što je posve dovoljno da sveznajući pripovjedač uđe preko zidova u kuće i odnose među članovima šireg obiteljskog stabla Vice Drče i Nikole Glavine. Cijela ta prozna konstrukcija zapravo izgleda poput čudnog kaleidoskopa – tek okvir pukih slučajnosti drži ih povezane u cjelinu. Naime, u fragmentarnim minijaturama, međusobno isprepletenima i dinamično napisanima, čitatelji saznaju o onome o čemu se obično pred drugima šuti. Pažljivo navučene maske padnu s lica gotovo svih članova u trenutku kada nestaje Nikolin sin Lucio, pa u potragu za njim krenu oni koji su ga poznavali. Ova proza pisana je jednostavno, bez cifranja, velikih riječi i gesta, nepretenciozno, ali ne i plitko ili otrcano; usredotočujući se na život kakav on u svojoj biti jest – grub, kaotičan i nepredvidljiv. Autorica kao da piše odu dalmatinskoj svakodnevici, postižući mediteransku magiju kroz govor likova i njegovu akustiku. Nije propustila govor Dalmacije upotpuniti začinima kojima će se u detalju razotkriti različiti oblici muško-ženskih komunikacija. Autentična lokacija maloga mjesta ima mogućnost sublimacije mentaliteta i običaja sredine, što je u ovome romanu važno jer omogućava Ankici Tomić da bez suvišne karakterizacije likova ili opisa prostora uspostavi kompozicijsku strukturu romana koja nije linearna, već u njoj ima i flashbackova kojima je svrha pojašnjavanje karaktera i historijata nekih međuljudskih odnosa.
Podijeli na Facebook
