Kada je višestruko nagrađivani njemački pisac krimića Bernhard Schlink izabrao nešto drukčiju tematiku od uobičajene za svoj novi roman “Žena kojoj sam čitao” nije mogao pretpostaviti da će ga morati objaviti u Švicarskoj, da će postati svjetskim bestsellerom, da će biti preveden na četrnaest jezika te da će ga prihvatiti i publika i kritika i pritom, kao malo koji roman u novijoj njemačkoj književnosti, obasuti pregrštom pohvalnih recenzija. Tihim suzdržanim glasom pripovjedača Michael Berg opisuje povijest svoje zabranjene i tajne ljubavne veze koju je kao petnaestogodišnjak imao s tridesetpetogodišnjom ženom. Hanna je tajanstvena, emocionalno zatvorena osoba koja će svoju fascinaciju knjigama poistovjetiti s tjelesnom ljubavlju. Mladi Michael, smeten svojom dječačkom zaljubljenošću, provodi sate i sate čitajući Hanni poznata djela svjetske književnosti - svoju školsku lektiru. A onda, jednoga dana, Hanna će nestati bez traga i glasa. I tu bi mogao biti kraj ove romantične i pomalo nostalgične pripovijesti, ali ona će se, na užas glavnog junaka, prometnuti u noćnu moru zastrašujućih moralnih dvojbi, generacijskog sraza krivnje i nevinosti, zločina i oprosta. Michael će kao student pravnog fakulteta kasnije ponovno pronaći svoju Hannu, ali ovoga puta na optuženičkoj klupi s listom nezamislivih zločina koji joj se pripisuju kao bivšoj nadzornici konc-logora! Bernhard Schlink, rođen 1944. godine, po zanimanju sudac, pripadnik je poslijeratne generacije Nijemaca i možda najpogodnija osoba da potakne ključno pitanje raščišćavanja s nacističkom prošlošću. Kako se pomiriti s činjenicom da su naši najbliži, djedovi, roditelji, braća, supruzi ili ljubavnici možda počinili neke od najmonstruoznijih zločina u ljudskoj povijesti?
Podijeli na Facebook
