U poplavi više ili manje običnih knjiga, lijepo je naići na neku koja se izdvaja. Upravo “Record Stories”, tj. “Priče iz prodavaonica ploča” pokazuju kako se i na ovom području može naći puno talentiranih pisaca i kako se s inovativnom idejom može napraviti sasvim dobra knjiga.

Naime, Aquarius Music Shop je u prosincu prošle godine objavio natječaj za kratku priču s temom prodavaonice ploča, odnosno prostorom za trgovinu gramofonskim pločama, CD-ovima, kazetama, zapravo svime što pripada u asortiman prostora koji se na engleskom naziva “record store”. Uvjeti natječaja bili su jednostavni – u natječaju su mogli sudjelovati svi stanovnici svijeta osim članova komisije (Mojca Piškor, Nenad Bartolčić, Saša Drach, Kruno Lokotar i Gordan Muratović), od autora se tražio kratki prozni tekst dužine tri do sedam kartica teksta (dakle od 5400 do 12600 znakova), a radovi nisu smjeli biti prije objavljivani.

Već šest dana nakon objave natječaja pristigla je prva priča, a do kraja ih se skupilo čak 155. Iako je plan bio da će izabrati pet do deset priča, ipak su se odlučili za njih dvanaest. Autori tih priča su: Siniša Bizović, Mićo Duspara, Marko Gregur, Vladimir Iveljić, Ivan Jozić (1. nagrada), Željko Ljubić (3. nagrada), Aljoša Ljubojević, Ana Marinović, Luka Mataković, Saša Pavković (2. nagrada), Josipa Pichler i Zoran Trklja. Svoje priloge zbirci ispisalo je i jedanaest pozvanih autorica i autora: Goran Ferčec, Zvonko Karanović, Andrej Nikolaidis, Gordan Nuhanović, Ante Perković, Sven Popović, Samuel Sacher, Ivana Sajko, Mima Simić, Ivan Sršen i Vitkor Žmegač. I tako je nastala zbirka od čak 23 priče.

Iako su prodavaonice ploča već dulje vrijeme u fazi propadanja, natječaj nije krenuo zbog toga, već zbog ideje da je ipak riječ o prostoru ispunjenom značenjima – prostoru iz kojega je moguće čitati, prostoru u koji je moguće upisivati. Inspirirani tom idejom, pisci amateri, a i oni iskusniji potrudili su se i u malom broju stranica pokazali veliku kreativnost. Dokazali su da nije bitna kvantiteta, već kvaliteta, te su na svojih pet, šest stranica rekli više nego što neki kažu u čitavim knjigama. Iako bi bilo za očekivati da su sve priče slične, to nije slučaj. Svaka ima “dušu”, nešto posebno što je izdvaja od ostalih. Tako, ako želite saznati kako će život izgledati za 91 godinu, morate pročitati “Glazba ubija”’. “’Kao vožnja autom pored groblja” će vas malo potresti uz vječnu temu smrti. Za put u prošlost, čak u davnu 1750. godinu, morat ćete zaviriti u “Prolaz”.

Što se dogodi kada Kinez preuzme lokalnu prodavaonicu pločama (osim što ona onda dobije pogrdan naziv Chinela) pokazati će vam priča “Bleky je Chineli spržio cedeove”. Prodavaonica ploča “Academia” otvorila je vrata Radi, koji je 38 godina i 8 mjeseci pravio šarafe. U kojoj se zapravo Eni radi u priči “Ena”? U što se pretvorio “Najbolji posao na svetu”? Što nam nosi modernizacija pokazuje “Nosač tuge”. Bizarna ljubavna priča je uvijek dobrodošla, pa tako i ovoj zbirci pod nazivom “Unutra ili vani (ili kako sam ponovo ispao glup)”. Ispovijesti jednog prodavača zapisane u obliku dnevnika nalaze se u “Reformi”. Propadanje prodavaonica ploča zorno prikazuje priča “Četiri ruke”. Na temelju glazbe koju netko sluša možemo procijeniti kakva je to osoba, što nam je dokazano u “Bio je strašan tip”. “Prokleta Virdžinija” nosi priču o ciniku Mišku koji prezire današnju glazbu. Tipičan dan u prodavaonici ploča opisuje nam “Kratki četvrtak”.

Mislite da nije moguće oteti prodavaonicu ploča? Uvjerite se u suprotno u “Otmici”. Otkrijte plesača u “Plesu plavih cipela”. Priča još jednog baksuza krije se u “Robbie nije zaljubljen, Joeyu je sve pet, a ja blefiram već dvadeset godina”. Nabacane misli na papiru u priči “:evo:”. Tri ljubavne priče “Ambiciozni ljubavnici ili nešto slično”, “Chet i ja”, te “Dan velikih valova”, nisu ni po čemu slične osim po temi ljubavi. Isprepleću se strast, posvećenost i tuga… Telefonski razgovor majke i kćeri svašta otkriva u priči “Unuče”. I konačno, “Čar prostora”, kao zadnja priča, donosi učeniji pristup prostoru i glazbi samoj.

Svaka od ovih priča, koliko god bila različita, nosi u sebi najvažniji element: glazbu. Dok čitate knjigu uhvatit će vas nostalgija za starim vremenima, čak i ako ih niste doživjeli. Jer mora da je bilo posebno iščekivati baš tu vinil ploču, štedjeti novac za nju i konačno je kupiti. Cijeli taj doživljaj bio je posebniji od glazbe koja se danas servira na pladnju. Možda vas upravo to potakne na potragu za starim, kvalitetnijim stvarima, možda se zaljubite u to prošlo vrijeme… Bitno je da pristupite ovoj knjizi otvorenog srca, jer kao što glasi pouka jedna od ovih priča – “Glazba bi trebala biti univerzalni jezik. Trebala bi povezivati, a ne razdvajati.”

23 odlične priče o prodavaonici ploča, prostoru ispunjenom značenjima