Wolf Hall
Briljantna povijesna poslastica koja se čita kao psihološki triler
Nataša Ozmec
Naša ocjena:
Engleski roman, zanimljivo povijesno razdoblje, dobitnica Bookera... Sve same preporuke, ali golema knjiga s više od petsto gusto tiskanih stranica, hladne naslovnice i naslov koji mi ništa ne govori, učinilo je “Wolf Hall“ zastrašujućim romanom kojeg sam mjesecima zaobilazila i odgađala. Vjerojatno previše povijesti, previše politike, vjerojatno previše zahtjevno štivo o povijesnim činjenicama, intrigama s tisuću meni neraumljivih i nepoznatih poveznica i referenci...
O, kako sam se prevarila. “Wolf Hall“ je briljantna knjiga koju ćete, kada se jednom odvažite i zaplužite prvim njenim stranicama, teško i nerado puštati iz ruku. Zapravo, već prva stranica toliko je literarno snažna da prizor i sad živo pamtim.
“Kupila“ me na prvu, makar sam i dalje bila nepovjerljiva. Znate kako neke knjige imaju odličan početak, ali poslije se ipak nekako misteriozno razvuku i pusti vas onaj početni žar? “Wolf Hall“ nije takva knjiga. Malo po malo, ali neumoljivom brzinom, uvlači vas u jedan posve novi svijet, svoj svijet, u kojem ćete dobrovoljno živjeti sve dok ne dođete do kraja. I kao kod svih odličnih knjiga, paradoksalno, stalno ćete je željeti čitati, istodobno želeći produžiti užitak, tako da knjiga nikad ne dođe do kraja.
Nisam prevelika ljubiteljica povijesnih romana, obično me zamori previše podataka i... povijesti. No ova knjiga nije povijesna knjiga, ona je prije svega sjajno, briljantno napisana knjiga, a možete je čitati i kao povijesni roman. Priznajem, nekoliko puta nisam odoljela iskušenju i zaguglala sam likove, pojmove iz knjige, ali dočekalo me takvo razočaranje - dvodimenzionalna šturost bez imalo života - da sam brzo od toga odustala i vratila se knjizi. Koja pak vrvi životom.
Vjerojatno potpuno neočekivano, glavni junak nije Henrik VIII., iako je u središtu radnje i jedan od glavnih likova, nego njegov tajnik Thomas Cromwell (ne dajte se zbuniti i zamijeniti ga s Oliverom Cromwellom, vjerojatno poznatijim političarem i potomkom Thomasove sestre Katherine - podatak koji nećete naći u knjizi, nego na internetu). Štogod o Thomasu Cromwellu pročitali, čuli, vidjeli, saznali iz bilo kojeg izvora - navodno je bio važna, ali omražena osoba na tudorskom dvoru - ne može se mjeriti s veličanstveno uvjerljivim portretom, bolje rečeno, osobom od krvi i mesa, koju je u svojem nevjerojatnom umu stvorila Hilary Mantel, engleska spisateljica, dvostruka dobitnica cijenjene nagrade Booker, kojom je ovjenčana i upravo ova knjiga.
“Wolf Hall“ je prva od najavljene tri knjige, sage o Tudorima, bolje rečeno, sage o Engleskoj (politici). Vodeći se povijesnim činjenicama, majstorski je, gotovo vizionarski, stvorila uvjerljive likove i više od toga - likove koje možete vidjeti, osjetiti što oni osjećaju, vidjeti svijet njihovim očima, stvoriti mišljenje o njima, strepiti nad njihovom sudbinom, zauzeti strane u sukobima, odnosima... Možete s njima jahati ususret neugodnom zadatku, osjetiti nelagodu neizbježnog susreta, tihi ushit zbog slučajno primijećenog detalja, nasladu uspjeha, treptaj srca za intimnog trenutka.
Upoznat ćete sasvim nove likove i događaje, jednog novog Henrika VIII., njegove žene (doduše, samo dvije, a i upitno je koliko su bile zakonite, ako je njemu za vjerovati...) i dvor, čak i ako niste mislili da je to moguće nakon odgledanih tolikih serija i filmova.
Stil Hilary Mantel bujan je i nezadrživ, kao da se stalno razvija i raste u svim smjerovima, a opet je ekonomičan, ne guši radnju i na pravom mjestu zna stati, povući se i ostaviti mašti da dovrši što treba; virtuoznost koje se ne bi posramili ni ponajbolji klasici realističnog romana. I, iako se danas, možda i pomalo olako, razbacujemo frazama kao što je “novi klasik“, mislim da postoji bolja preporuka: “Wolf Hall“ je knjiga koju sam, čim sam pročitala posljednju stranicu, poželjela ponovo pročitati, a sigurna sam da nisam i neću u tome ostati sama.
Sjajan prijevod Petra Vujačića tako predano slijedi sve zavijutke autoričinih misli, stilske bravure i gotovo galopirajuću radnju - ne po žurnosti, nego po intenzitetu - da ćete lako zaboraviti da u ruci ne držite original. Petsto majstorski napisanih stranica činit će vam se premalo - željet ćete još!
Podijeli na Facebook
