Volim nasumično posuđivati knjige. Dovoljno je da me privuče naslov ili izgled korica i dam joj priliku. Daleko od toga da se knjigu treba suditi po tome – to je samo povremena mala igra koja mi često omogući da zalutam u žanrove s kojima nisam na "ti" i teme koje bih inače izbjegavala.
Kad sam ugledala "Nevidljivi život Addie LaRue", u glavi mi je bilo da se sigurno radi o povučenoj djevojci koja je neshvaćena od okoline, koju ne prihvaćaju i odbacuju jer je – neobična. Standardna priča na koju se često može naići u posljednje vrijeme, a koja obično ima sretan kraj – zaljubljivanje, nalaženje prijateljica ili slično. Idealno za opuštanje, idealno za trenutak kad sam je posuđivala. Samo što… Uopće nije riječ o tome.
Ova knjiga zapravo je povijesno-fantastični roman, žanr koji mi je potpuno stran. Priča - originalna i posebna. Addie je mlada djevojka s kojom put počinjemo davne 1714. godine u Francuskoj. Kada je pokušaju prisiliti da se uda i živi standardnim provincijskom životom, upada u veliki očaj. Izlaza nema, pa se odluči – ni više ni manje – sklopiti pogodbu s vragom. E sad, ovo je obično dio na koji bih okrenula očima i odustala od knjige, ali tako je vješto pisano i izvedeno, da jednostavno morate saznati što se događa dalje.
Naravno da mora postojati "caka", osim što je založila svoju dušu, Addie je za vječnu mladost i slobodu mora platiti visoku cijenu – ljudi koje susreće zaboravit će je vrlo brzo, primjerice kad izađu iz prostorije u kojoj su bili ili samo zamaknu iza ugla. Addie tako postaje verzija duha – tu je, ali kao da nije, jer je nitko ne može zapamtiti. Izbjegavajući jednu tešku sudbinu, ona, nesmotreno, upada u drugu.
Ideja knjige je zapravo fantastična. Jer Addie, zapravo besmrtna, mlada i puna života preživljava dane i godine s "nevidljivošću", nekad više, a nekad manje spretno. Schwab vješto gradi priču kroz godine, što definitivno nije lako, vodeći nas kroz različita povijesna razdoblja po cijelom svijetu. Stranicu za stranicom, počinjemo shvaćati da ne postoji idealni scenarij – pa tako i Addie, oslobođena okova svoje provincije i života koji nije htjela živjeti, nailazi na niz izazova, iako je – dobila ono što je htjela.
Likovi su odlično opisani, naravno, u centru s Addie, koju još uvijek mogu vizualizirati u glavi. Autorica čak i lik vraga opisuje i približava čitatelju vrlo snalažljivo, više donoseći dojam, nego konkretan opis.
Knjiga je ovo s puno stranica, koja se lako čita, ali i brzo – jer želite saznati što će se dogoditi dalje. Puna je svakodnevnih borbi i izazova, problema na koje Addie zbog svog prokletstva nailazi, koji nam ne bi ni pali na pamet da mi sami, primjerice, pomislimo sklopiti pogodbu s vragom. Odmjereno je pisana, što je vrlo važno u temama koje, poput izlaze iz realnog svijeta, lako je pretjerati i razviti priču – previše. Kod ove knjige sve što se događa zapravo zvuči - vrlo realno.
Hoće li Addie ipak uspjeti ostaviti svoj trag u povijesti i hoće li je netko zapamtiti – pitanja su na koja ćete dobiti odgovor ako krenete u avanturu s ovim romanom. Ja nisam požalila.
Podijeli na Facebook
