Što knjiga treba imati da bi privukla čitatelja? Odgovora je bezbroj, a iako kažu da knjigu ne treba suditi po koricama, ponekad je upravo ono što se nalazi na koricama odlučujući faktor kada se bira štivo. Ne ciljam na fotografiju niti na odabir fonta za naslov, već na nešto što u par rečenica treba poslužiti kao udica za otvaranje knjige - kratki sadržaj. "Avenija Bonita", debitantski roman Petera Buwalde, svojim kratkim sadržajem poziva na čitanje i nagovješćuje atipičnu priču.
Tako piše – matematički genij i bivši džudaš Siem Siguerius u krugovima u kojima se kreće ima status zvijezde. Nakon kraha prvoga braka iz kojeg ima problematičnog sina Wilberta, skrasio se u drugom kao uzoran suprug i očuh dviju pokćerki Joni i Jenis. Međutim, ovaj miljenik medija s položajem rektora na privatnom koledžu ima i svoju tamnu stranu: skriveni je konzument pornografskih internetskih stranica. Njegov gotovo savršen život počinje mu kliziti iz ruku kad u ljepotici svoje omiljene porno-stranice prepozna blisku osobu.
Provokativno i zanimljivo, a upravo takva je i knjiga. Na prvim stranicama upoznajemo se s likovima, a posebno sa Sigeriusom, rektorom, matematičarem, bivšim džudašem – osobom koju svi žele upoznati i imati blizu sebe. Autor, pokušavajući dočarati njegovu veličinu i važnost, prelazi u hvalospjeve, pa povremeno zvuči prenapuhano i bljutavo.
Već u samom početku knjige počinju se javljati čudni prijelazi: odjednom skačemo osam godina unaprijed, gdje čitamo o susretu Sigeriusove žene Tineke i Aarona – bivšeg dečka njihove kćeri. Nismo se ni snašli, a već smo u Aaronovoj priči, otkrivamo da je fotograf s psihičkim problemima i da bez tableta ne može normalno funkcionirati. Sve doživljavamo iz njegove perspektive i on nas uvodi u priču o neobičnoj, kompleksnoj obitelji. Sigerius i Tineke su živjeli s bivšim supružnicima u stanovima koji se nalaze jedan iznad drugoga i tako se spetljali. Oboje imaju djecu iz prethodnih brakova, s razlikom što je Sigerius prihvatio Tinekine kćeri kao svoje dok je Wilbert, njegov sin, ostao u pozadini zato što je problematičan.
Već sam pokušaj objašnjenja ove knjige u par rečenica zvuči konfuzno, a iskreno, takva je i knjiga. Kad prođete 50 stranica, još ćete se pitati tko je tko i što se tu zapravo događa, a popriličan broj nepoznanica neće se razriješiti ni do kraja knjige. Likova je puno, prošlost i sadašnjost se stalno preklapaju, kao i različite priče, događaji su često nepovezani jedni s drugima. Knjiga ostavlja dojam neke slagalice čije fragmente dobijamo nasumično i slažemo ih na mjesta gdje smatramo da bi trebala pripadati, pokušavajući dobiti cjelovitu sliku.
Perspektive iz kojih je priča pričana se stalno mijenjaju, ali prijelaz iz lika u lik, kao i iz prošlosti u sadašnjost, događa se nažalost bez nekog posebnog naglaska, kao što bi npr. bilo dijeljenje u poglavlja. Kažem nažalost jer se na trenutke stvarno teško snaći i uvijek je potrebno par rečenica za uhodati se u priču, što malo škodi dinamici čitanja.
Također, knjiga je vrlo opsežna i donosi mnoštvo životnih priča. Iako su većinom zanimljive, poneke su i beskorisne i stvara se dojam kao da se autor nije mogao odlučiti za jednu zaokruženu priču, već je sve ono što mu se rodilo u glavi stavio na papir.
Zapravo, ova knjiga bi se mogla opisati kao bućkuriš, ali kao zanimljiv bućkuriš! Jer, iako je u početku teško pratiti priču, čitatelj se ipak "navuče" – skoro 500 stranica tako prođe za tren. Zbrkanost i konfuzija imaju svoje čari jer je stvarno nemoguće pogoditi što će se dogoditi sljedeće – puno je tu zavrzlama, intriga i neobičnih priča.
U suštini, ovo je knjiga koja donosi priču jedne obitelji koja je sve samo ne obična, priču o životu koji je bizaran i nepredvidljiv. To što dosta toga ostaje nedorečeno opet nije loše – ostavlja se prostora mašti. Likovi su kompleksi i snažni, pa ih je vrlo lako vizualizirati. Sve u svemu, radi se o zanimljivom i osebujnom štivu koje je teško uklopiti u okvire, ponekad prenapuhanom, ali zapravo vrlo čitkom. Za debitantski roman – i više nego solidno.
Podijeli na Facebook
