Božićna potraga
Deset priča koje govore o običnosti Božića, ali i o neobičnosti potrebe ljudskog bića za svakodnevnom toplinom i ljubavlju
Lidija Deduš
Naša ocjena:
Božićna potraga
Lidija Deduš
Naša ocjena:
Proročanstava, koja su predviđala kraj svijeta kakav poznajemo, do danas je bilo mnogo, no modernu civilizaciju svakako je najviše uzbudilo posljednje aktualno i, kao što imamo priliku vidjeti, pogrešno protumačeno - majansko.
Iz udobnosti vlastitih naslonjača danas se možemo ironično nasmijati naivnosti mašte koja je, potkrijepljena mističnim predviđanjem i nedovoljno dobrim poznavanjem filozofije jedne nesretno izgubljene civilizacije, punila novinske stupce i postala temom dnevnih vijesti s približavanjem datuma u kojem se trebao dogoditi konačan kolaps života u obliku koji bi, svojim završetkom, ostao jedini poznat u beskonačnoj galeriji univerzuma.
Međutim, prolaskom straha od propasti svijeta nije prošao strah od propasti čovjeka. Homo homini lupus est, kaže izreka koja bi, u konačnici, mogla potvrditi samu sebe ostane li čovjek sebi najvećim neprijateljem kojim je uistinu oduvijek i bio.
Globalne promjene kojima svjedočimo na dnevnoj razini mijenjaju život u smjeru koji, možda, neće dovesti do propasti šarene lopte, ali će, mijenjajući ljudsku svijest i pristup okolini, svakako dovesti do propasti civilizacije kao najviše poznate institucije u životnom poretku.
Ako zanemarimo opipljiv život kojim smo, zbog prebrzog napretka tehnologija, okruženi od trenutka kada ujutro otvorimo oči (pod pretpostavkom da smo ih, prethodne večeri, uopće zatvorili), propadanje se možda najviše osjeća na duhovnoj razini. I, možda, najjače u doba božićnih blagdana.
Konzumerizam je uzeo maha i grabi dugačkim, montipajtonovskim koracima bezuvjetno naprijed. I iako nas svakodnevica, u kojoj ljudi još umiru od gladi, udara po prstima kad želimo zgrabiti veći kolač, branimo se mišlju kako loša sreća prati samo loše ljude. No, jesmo li u pravu?
Julijana Matanović u "Božićnoj potrazi" isplela je deset priča koje će nas u dahu uvjeriti u suprotno. Sudbina nije uvijek onakva kavu je sami osmislimo, niti ćemo uvijek leći u baš onakav krevet kakav smo si sami namjestili.
Sudbina je nešto što se događa nama samima, pobijajući radosne konstatacije kako se događa drugima, a kojima ćemo se u vremenu izobilja i mira privremeno ušuškati.
Sudbina su ljubavi koje će, u vrijeme Božića, umrijeti. Starost koja će na badnju večer sama stavljati kuglice na bor. Djeca koja ne smiju biti rođena u božićnoj noći, prijatelji koji odlaze, obitelj koja se ne voli.
I koliko god nerado o tome razmišljali i govorili, sudbina je suđena malim ljudima koji se, u potrazi za mirom, srećom i duhovnim skladom, potroše i izgore.
"Božićna potraga" je zbirka pripovijedaka koja se čita u dahu. I treba je čitati noću, daleko od svih dnevnih utjecaja života koji živimo, preispitujući vlastite vrijednosti, strahove, želje, potrebe i mogućnosti. Tako čitana kazuje nam o stanju duha u koje smo zapali. Govori nam o običnosti Božića koji je samo još jedan dan u godini, ali i o neobičnosti potrebe ljudskog bića za toplinom i ljubavlju u svakom danu koji živimo. I šalje poruku kako život nije drugdje, nego sada, ovdje, baš u ovom trenutku i kako, umjesto materijalnih okova koji nam iz dana u dan vezuju noge i ruke, treba konzumirati baš njega.
"Božićna potraga" je topla, životna knjiga prožeta mudrošću "nemudrih" ljudi. Ne iziskuje napor spavanja na poslu, jer se s ovim pričama suosjeća uz kavu noću i nad njima meditira u polusnu jutrom. Jer se sudbine "malih" mogu napisati i opisati riječima koje opijaju jače od sna. Jer nas uči koliko žaljenje može biti gorko, a život koji nam se dešava sladak, ako je doziran u pravoj mjeri.
I, na kraju balade, kad uslijedi onaj "sve je to život" zaključak, ostave duh u ravnoteži usklađenoj po Arhimedovom zakonu: svaki duh uronjen u riječi gubi prividno onoliko od svoje težine koliko teži srce napunjeno tim istim riječima.
A najveća mudrost leži u poruci kako duhovne smrti svakog pojedinca i "malog" čovjeka neminovno vode u smrt čovječanstva pa nam (skora) budućnost nosi siguran smak svijeta. Ali proreknut iz vlastite pozicije.
Podijeli na Facebook