Ljudi su nalik kućama s prostranim sobama i malim prozorima. Svejedno se mogu osjećati izloženo. Osobito ako su gej, još se nikome nisu povjerili i imaju sedamnaest godina, kao što je slučaj sa Simonom Spierom. Simon ima roditelje koji ga vole, dvije šašave sestre, puno prijatelja i jedan je od omiljenih učenika u srednjoj školi Creekwood u Atlanti.

No njegov život stubokom će se promijeniti kad za njegovu „tajnu“ igrom slučaja dozna razredni klaun Martin Addison. Simon se zaboravio odjaviti s računala u školskoj knjižnici i Martin je pročitao njegovu e-mail prepisku s Blueom. Blue je također gej, Simon ne zna tko je on, ali se već neko vrijeme s njim dopisuje pod svojim pseudonimom „Jacques“, a Martin sada zna za njih obojicu i postavlja Simonu ultimatum, ustvari ga ucijeni – nikome neće reći za njihovu prepisku, nikome neće otkriti da su gej, pod uvjetom da ga Simon spoji sa svojom dobrom prijateljicom Abby.

Tako počinje roman za mlade „S ljubavlju, Simon“ (Vorto Palabra, 2018.), u originalu „Simon vs. the Homo Sapiens Agenda“, mlade američke autorice Becky Albertalli. U pitanju je njezin debitantski roman prema kojem je snimljen film „S ljubavlju, Simon“ (Love, Simon), a koji stiže u hrvatska kina početkom lipnja. Film ne prati doslovce radnju romana, ali osnova priče je ista: pratimo odrastanje tinejdžera u suvremenom svijetom, a on pored uobičajenih pubertetskih problema ima i dodatnu dvojbu - kako se svijetu autati, odnosno kako reći da je homoseksualac.

„Točno znam što hoćeš reći kad spominješ preskakanje granice. Mislim da je to jednosmjeran proces. Kad jednom izađeš, više se baš ne možeš vratiti unutra. To je pomalo zastrašujuće, zar ne? Znam da imamo veliku sreću što ljudima sad govorimo da smo gej, a ne prije dvadeset godina, no još uvijek je to skok u nepoznato. Lakše je nego što sam mislio, ali je istovremeno daleko teže.“

Zašto o tako važnoj i osjetljivoj temi piše heteroseksualna žena, supruga i majka dvoje djece? Pa zato što je Becky Albertalli doktorirala kliničku psihologiju i do rođenja svojeg prvog djeteta, 2012. godine, radila kao psihologinja, i to upravo s LGBTQIA+ mladima. LGBTQIA+ skraćenica je za lezbijke, gej muškarce, biseksualne osobe, transeksualne osobe, queer, interspolne osobe i aseksualne osobe.

U intervjuu za stranicu Hypable kaže kako je, pišući roman, itekako pazila da štiti privatnost mladih s kojima je radila, no i kako je, općenito govoreći, upravo njima bila jako inspirirana jer su „duhoviti, pametni, hrabri i iznimni“. „Mislim da nam treba više priča o mladima koji se identificiraju s jednom od ovih grupa – priča o autanju, ljubavnih priča, fantastičnih i SF naslova čiji su glavni junaci queer, povijesnih priča i suvremenih naslova“, pojasnila je.

Knjige ove vrste u Hrvatskoj se mogu nabrojiti na prste jedne ruke i, kao što znamo, nažalost nisu kod svih dobro prošle. Slikovnica „Moja dugina obitelj“ - kojoj je isključivi cilj jačanje socijalne integracije djece koja imaju istospolne roditelje te promicanje tolerancije i poštovanja različitosti – čak je i spaljena na dječjem karnevalu, no ovom prigodom bih ipak radije istaknula da je prva naklada doslovce razgrabljena, a novac potreban za tiskanje druge naklade, u sklopu Indiegogo kampanje, prikupljen je u svega nekoliko sati. Dakle, tema je važna i drago mi je da u Hrvatskoj postoji mnogo ljudi koji je prepoznaju kao važnu. A upravo zbog važnosti razvijanja tolerancije, prevođenje romana „S ljubavlju, Simon“ na hrvatski jezik potez je koji zaslužuje pohvalu. Stoga, hvala uredničkom timu nakladničke kuće Vorto Palabra (posebno zbog svih mojih gej prijatelja).

Ako doma imate tinejdžera koji je gej - a i ako nije - preporučujem da mu poklonite ili u knjižnici posudite ovu knjigu. Simon Spier prvenstveno je silno duhovit i zabavan, ona vrsta junaka koji vam brzo priraste srcu. Očito je da je Albertalli provela mnogo vremena razgovarajući s tinejdžerima jer je živopisno oslikala njihov svijet – važnost glazbe, školske zavrzlame, sitne i krupne ludosti, odanost prijateljima i prve, najslađe ljubavi. Čitatelj tinejdžer lako će se poistovjetiti sa Simonom i njegovim društvom; sigurno će uloviti i nijanse koje meni, bojim se, ipak izmiču zbog velike razlike u godinama.

No Simon je junak koji će vam se svidjeti i ako imate par desetljeća više, najviše zato što se ispod priče o autanju iz ucjene i prvoj ljubavi – koja je nježna i strasna kao i svaka prva ljubav - krije i poruka koja funkcionira u svakoj dobi. Veliki dio romana napisan je, naime, u epistolarnoj formi – Blue i Simon (pod pseudonimom Jacques) izmjenjuju mailove, a kako prepiska odmiče, te elektroničke poruke postaju sve intimnije, zrelije i univerzalnije. U jednoj od prvih poruka, senzitivni Blue govori „o oceanu između ljudi, i kako je smisao svega u tome da nađeš obalu do koje vrijedi plivati“.

Roman „S ljubavlju, Simon“ govori upravo o tome – kako su dva mladića, praktički još dječaci, odlučili preplivati taj ocean, jer je s druge strane zasvjetlucalo razumijevanje, prihvaćanje i da, ljubav. Hoće li ta ljubav opstati, je li ta ljubav ujedno i ljubav života, potpuno je nebitno za ovu priču. No bitno je sljedeće: dok su plivali jedan prema drugome, a plivanje prema drugome uvijek je i plivanje prema samome sebi, nisu plivali sami. Jer autanje, ustvari, nije rezervirano samo za gej ljude – svi se mi svakoga dana našega života oko nečega autamo, nadajući da se da će nas oni najbliži prihvatiti takvima kakvi jesmo.

„S ljubavlju, Simon“ je stoga knjiga za svakoga. Obavezno čitati!

Dirljiv roman o dvojici mladića koji su preplivali ocean usamljenosti