Pravila magije
Dobra priča kojoj ipak nedostaje par ključnih sastojaka za čaroliju
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Volim magiju u knjigama jer knjige same po sebi smatram magijom. Definitivno nisam prva koja je takvo što izjavila! Jedan od najpoznatijih citata za knjigoljupce je onaj Stephena Kinga: „Knjiga je jedinstvena, prenosiva magija“, pa vjerujem da se mnoštvo čitatelja slaže sa mnom, a da između ostalog, zbog toga i čita.
Dok je stvarnost često ograničena, knjige nas vode u svijet koji može i ne mora postojati, motivirajući naš mozak da radi intenzivnije nego inače i stvara slike koje su u svakoj čitateljskoj glavi jedinstvene. Ako to nije čarolija, ne znam što jest! Iako bih mogla o tome filozofirati do sutra, ipak prijeđimo na stvar – knjigu „Pravila magije“ autorice Alice Hoffman.
Kako piše na naslovnici, riječ je o bestseleru New York Timesa, a kratki sadržaj je jednako intrigantan – govori o obitelji kojoj je ljubav: prokletstvo. Uzimajući ovu knjigu u ruke vjerovatno ćete se pitati hoće li biti djetinjasta, banalna te hoće li vas natjerati da povjerujete u magiju. Kao i kod svake knjige, odgovori će se razlikovati, a mene osobno je uvjerila da je magija jednostavno sastavni dio života, koliko god se on činio običnim.
U središtu priče je obitelj Owens. Majka Susanna je pobjegla iz rodnog grada, kao i mnoštvo njezinih predaka misteriozne, sumnjive prošlosti – muževi su nestajali bez traga, kćeri rađale kćeri… Susanna ima troje neobične djece, a još čudnija su pravila koja im je postavila (a koja oni redovito krše): „Nema šetnji po mjesečini, nema ploča za vračanje, nema svijeća ni cvenih cipela, nema cvijeća koje cvate noću ni čitanja romana o magiji, nema mačaka, nema gavrana i odlazaka niže od Četrnaeste ulice.“
Frances, Bridget (zvana Jet) i Vincent su troje posebne, vrlo različite djece, pa čak i fizički. Frances odlikuje blijeda put i divlja, crvena kosa. Može komunicirati s pticama, sumnjičava je i sklona durenju. Jet ima kosu crnu kao noć i zna što ljudi misle, dobrodušna je i osjetljiva. A Vincent, prvi i jedini dječak rođen u obitelji, stvarno je nešto posebno – nezemaljski je privlačan, ima nevjerojatnu karizmu i zbog toga u školi nikad nema problema, za razliku od njegovih sestara koje često zadirkuju jer su „čudne“. Od njih troje, on je najviše zainteresiran za magiju. Svi imaju jedinstvene, izgrađene osobnosti, koje su u knjizi vrlo detaljno i dobro opisane.
Troje djece, sad već tinejdžera, sve više osjećaju da su drugačiji od ostalih, kao i to da imaju neobične sposobnosti. Dok Vincent to želi pobliže istražiti, Frances je suzdržana, a majka tajnovita do te mjere da su se zapitali je li špijunka. Zapravo, roditelji su im pomalo dosadni, a iza toga se krije samo jedna želja: da njihova djeca vode normalan, običan život.
Kako to inače biva, sve se mijenja u jednom trenu - kada stiže pismo tete Isabelle koja poziva Franny u Massachusetts jer je navršila 17 godina, a pridruže joj se i ostala djeca. Avantura počinje! Tajne se lagano otkrivaju, pa tako i obiteljsko prokletstvo: tko god se zaljubi u njih bit će nesretan i neće dobro završiti pa zbog toga moraju izbjegavati ljubav. Sljedeće nam stranice polako otkrivaju je li moguće tako živjeti…
U „Pravilima magije“ likovi su dosta dobro razrađeni i lako ih je vizualizirati, pa i prepoznati se u njima. Svatko od njih ima svoju, redovito tragičnu priču, no one kao da su nedorečene, nerazrađene i nedovoljne duboke. Nažalost, sve je dosta skraćeno i napisano u sličnom, ravnom tonu te je, za mene, nedostajalo dinamike i nije mi pretjerano uspjelo probuditi emocije, iako se radi o ljudskim pričama i borbama kroz koje obični ljudi prolaze svakodnevno.
Ne mogu se oteti dojmu da bi možda bilo bolje fokusirati se na jednu priču, razraditi je do najsitnijih detalja, a ostale donijeti u nastavcima. Jer, ideja, kao i sami likovi u knjizi su vrlo zanimljivi, posebni i sve skupa ima puno potencijala.
Vrijednost ove knjige je to što prikazuje kako ni oni u čijim je rukama magija ne mogu pobjeći od onih životnih trenutaka koji su sve samo ne čarobni – dok bi neki to nazvali prokletstvom, očigledno je ipak samo riječ o životu koji je pun uspona i padova.
Knjiga je poučna, potvruđuje kako se sve u životu vrati, i dobro i loše, pa i da je najvažnija stvar u životu: otvoriti srce. Iako nije ostavila pretjerano jak dojam na mene, nije mi žao što sam je pročitala. Nedostajalo joj je samo par ključnih sastojaka da bi me začarala…
Podijeli na Facebook
