Tom Lake
Dobri brakovi nikad nisu zanimljivi kao loše veze? Netočno!
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Nigdje se izrijekom ne spominje, no vrijeme je pandemije: tri kćeri u dvadesetima vraćaju se na obiteljsko imanje u sjevernom Michiganu, na voćarsku farmu, u proljeće 2020. godine, taman na berbu trešanja. Radnika koji bi im obično pomagali sada nema, iz razumljivih razloga, pa tri djevojke s majkom i ocem moraju same pobrati sve voće. Nakon trešanja na red će doći višnje, a vrijeme krate tako što im majka, u mladosti velika kazališna i filmska glumačka nada, prepričava svoju ljubavnu vezu sa slavnim glumcem Peterom Dukeom koji se nedavno utopio na odmoru u Tirenskom moru.
Radnja romana smještena je u svega dva tjedna koliko pedesetsedmogodišnjoj Lari treba da kćerima ispripovijeda svoju priču o Dukeu. Njezin suprug Joe ne sluša prisjećanja, ali zna o čemu je riječ i povremeno suprugu pita na kojem je događaju stala. Iako je očito u pitanju sretan par, Joeova mirnoća u najmanju ruku intrigira, ako već ne zbunjuje čitatelja, tim više što je od početka jasno da tri kćeri – najstarija Emily (26) koja planira preuzeti farmu, studentica veterine Maisie (24) i buduća glumica Nell (22) – očekuju fatalnu priču. Taj dojam podgrijava i sama Ann Patchett koja svoj deveti roman započinje tako što stvara atmosferu napetog iščekivanja: u najmanju ruku pretpostavljamo da je Joe utješna nagrada, a Duke velika i neprežaljena Larina ljubav. "Dobri brakovi", kaže na jednom mjestu i Patchett, "nikad nisu tako zanimljivi kao što su zanimljive loše veze."
Majka je, međutim, pripovjedačica staroga kova, pa kreće "od početka svijeta", u vrijeme dok je bila srednjoškolka Laura Kension koja si je skratila ime u Lara, jer joj je novo zvučalo ruski i kozmopolitski. U glumu je ušla slučajno, isti dan kad je i skratila ime: s prijateljicom je primala prijave za audiciju za srednjoškolsku izvedbu kultne američke drame Thorntona Wildera "Naš grad", no nakon što je odgledala cijeli niz neuspješnih amaterskih nastupa, zaključila je da bi ona bila sasvim dobra Emily, jedna od glavnih uloga u drami. Slatka i naivna Emily, simbol starog američkog juga, obilježit će joj kratku glumačku karijeru: upravo će je srednjoškolska izvedba dovesti do prve i jedine filmske uloge, ali joj omogućiti i ljetnu gažu sredinom 1980-ih u kazališnoj trupi Tom Lake gdje će upoznati Dukea.
Ann Patchett jedna je od omiljenih američkih pripovjedačica, s razlogom. Za svoj četvrti roman "Bel Canto" 2002. godine dobila je nagradu PEN/Faulkner i nagradu Orange, a "Nizozemska kuća" bila je u finalu Pulitzerove nagrade za književnost 2020. godine. Na hrvatski jezik preveden joj je još roman "Trk", a "Tom Lake" (Profil, 2024.) dobio je hrvatsko izdanje nakon svega godinu dana, vjerojatno zbog popularnosti "Nizozemske kuće". Patchett je pripovjedačica dobrog tempa i besprijekornog stila koji je izbrušen i višegodišnjim radom u vodećim američkim novinama i magazinima (i ovaj put pohvale Saši Stančinu za hrvatski prijevod).
"Nizozemska kuća" i "Tom Lake" – dva njezina romana koje sam pročitala – na počivaju toliko na zapletu, koliko na atmosferi i složenom tkanju odnosa među likovima. U osnovi su to mali romani, priče im nisu ni bombastične ni poučne, no čitatelj pamti junake Ann Patchett kao da su stvarni ljudi zbog bogatstva psihološkog materijala koji u njih ugrađuje.
U romanu "Tom Lake" tri kćeri, dakle, očekuju sočnu ljubavnu priču, iako njihova majka odmah odlučuje preskočiti sve scene seksa. Lara u svojim sjećanjima naravno ne mora biti iskrena, ali odlučuje kćerima ispričati istinu. Razlog dijelom treba tražiti u tome što je najstarija kći Emily u pubertetu bila opsjednuta Dukeom – umislila je da je slavni glumac, a ne Joe, njezin pravi otac, i mjesecima zlostavljala cijelu obitelj ispadima bijesa. Ova obitelj nije posvađana, pa priča iz prošlosti zapravo ne služi kao ljepilo koje će ponovno povezati obitelj, nego više kao priča za laku noć u trenutku kad se raspada svijet (o čemu se ne govori). Lara će neke stvari kćerima ipak prešutjeti a nama čitateljima otkriti. Ako "Tom Lake" ima neku pouku, onda se ona najviše odnosi na fatalne ljubavi – na velikom ekranu su blistave, izbliza je bolje ne zalaziti u tu močvaru.
* Kritika je originalno objavljena u magazinu Globus.
Podijeli na Facebook
