Prošlo je točno deset godina otkako je Stephenie Meyer, smjerna mormonka iz Arizone, sanjala san kojim će započeti dekada terora vampirskog žanra. Iako vampiri ne utjelovljuju samo težnju za krvlju i besmrtnošću, nego i, simbolički, žudnju za seksom, Meyeričine krvopije - koje je autorica najprije sanjala, a potom pretvorila u likove iz romana - donijeli su nam deset godina uglavnom loše literature, zagušene površnim likovima, nebuloznim zapletima i romansom od koje je većini bilo mučno (osim tinejdžericama i onima koje se tako osjećaju).

Ipak, da se mormonski vampiri nisu toliko žestoko klonili seksa, nikad jedna "Sumrak" mama - koja je knjigu maznula kćeri - ne bi, ilegalno, napisala svoju verziju krvave trakavice, a onda, pod pritiskom izdavača, koji su u tim, da oprostite na izrazu, žvrljotinama, namirisali novac, vampirsku sagu pretvorila u seksualnu eskapadu.

Promijenila je par imena, izbacila ono malo radnje što je bilo, ubacila seks i tako se rodilo "50 nijansi sive". Ono što su vampiri bili puno desetljeće - žanrovska literatura koja se sjajno prodavala koliko god loša bila - sada je postao seks.

E. L. James, pravim imenom Erika Leonard, daleko je od rodonačelnika erotskog žanra, možda pjesnikinje Sapfo s Lezbosa, Ovidija, Tibula ili mnogo kasnije Shakespearea i njegove "Venere i Adonisa". Već mi samo stavljanje Erike Leonard u istu rečenicu s D. H. Lawrenceom ili, recimo suvremenicima (ako jako rastegnemo pojam suvremenosti) - Henryjem Millerom, Anaïs Nin ili Ericom Jong - izaziva tjeskoban svrab u prstima. Millerov seks bio je besraman, autobiografski, filozofski, čak mističan. Da nije napisao "Rakovu obratnicu", jezik literature danas vjerojatno ne bi bio toliko slobodan, pa čak ni Erika Leonard ne bi mogla pisati svoje gluposti s takvom lakoćom. Nin i Jong kroz seks su otkrivale koliko mogu biti slobodne - i od braka, i od muškaraca, i od arhetipske uloge žene koju nameće spol. Ne znam je li itko od seksu pisao s tolikom senzualnošću i prodornošću kao Anaïs Nin i je li itko u "krevet" unio toliko humora kao "Strah od letenja".

Seks je danas u literaturi - barem ovoj kojom nas zasipa novi trend - postao neosoban, mehanički i hladan. Vjerojatno zato što je seks već desetljećima zapravo lišen seksualnosti; seks prodaje, pa je u tom smislu prestao biti "subjekt" interesa, a postao "objekt" koji posreduje neku sasvim drugu ideju, najčešće proizvod.

Vjerojatno mi se zato sviđa pristup koji je odabrala hrvatska spisateljica Maja Sačer u "Napaljenoj" (Algoritam, 2012.). Maja Sačer po vokaciji nije erotska spisateljica, iako, naravno, nije isključeno da bi tako nešto mogla postati ako poželi. Iza nje je jedna zbirka priča, "Božji grijesi" (Algoritam, 2009.), a "Napaljena" je njezin prvi roman, žanrovski određen kao paranormalni seks-lit (izvedenica od chick-lit), kako ga je autorica sama nazvala u jednom intervjuu.

Maja Sačer krenula je od ideje koju je razradila hit-serija "Seks i grad", o četiri prijateljice koje žive u velikom gradu, New Yorku, koje su ekonomski neovisne i seksualno slobodne. I glavna junakinja "Napaljene", Tijana, živi u velikom gradu, ima dobro plaćen posao, radi kao ekonomistica, a životni svjetonazor oslobođen joj je patrijarhalnog pogleda na spolne uloge - Tijana, isprva, ne traži ljubav niti romantičnu vezu, nego zabavu, neopterećenost i mnogo užitka.

S obzirom da su Maju Sačer, po vlastitom priznanju, junakinje iz "Seksa i grada" ipak pomalo i živcirale, jer koliko god da su bile neovisne, često su bile prikazivane i kao površne glupače, u svoju je priču uvela neobičan, paranormalni element - njezina junakinja jednog dana počinje doživljavati fantomske orgazme.

"Kad se dogodilo prvi put, mislila je kako je to plod njezine mašte. Drugi put je bila uvjerena da je od umora. Kod trećeg je sumnjala da je poludjela, a četvrti put je konačno odlučila potražiti pomoć." Peti incident, kako ga naziva, dogodio se u najgorem mogućem trenutku, na poslovnom sastanku, pa napaljena Tijana izleti iz dvorane i odleti u zahod, gdje ne uspije sasvim zatomiti pohotne uzdisaje i stenjanje. Njezine fantomske orgazme izaziva, naime, fantomski ljubavnik koji je nevidljiv, ali zna pogoditi sva prava mjesta - gura joj jezik, prste i kurac (da, priviknite se na izraz, jer je "Napaljena" vrlo eksplicitna!), gdje god i kad god stigne. Da parafraziram Zvonimira Majdaka, odnosno Suzanu Rog, Tijanin život postaje prava "ševa na žuru" pri čemu se uopće ne "pazi da ostane nevina", a na nju bi se lako mogli primijeniti i drugi naslovi njegovih romana - "želim još puno puta", kao i "ponovno sam nemoralna i pokvarena". Na gotovo svaki zamislivi način.

Erotika Maje Sačer nije erotika Henryja Millera ili Anaïs Nin, ali čini mi se da nije niti imala takvih ambicija. Njezino je pismo nepretenciozno, šašavo, na trenutku jako duhovito (jer Tijana, zbog svojih orgazama, upada u brojne nezgode i nevolje...), a otkriva inteligentnu autoricu sa smislom za humor. Vjerujem da će, kako bude dalje pisala, ove potonje dvije osobine njezina stila još više doći do izražaja (ne treba zaboraviti da je Maja Sačer, kao i mnogi hrvatski pisci, pisac iz "hobija", strasti i unutarnje potrebe, dok za život mora zarađivati u sasvim drugoj profesiji, u njezinom slučaju pravničkoj).

Ono što je možda netipično jest da Maja Sačer o seksu ne piše onako kako se predmnijeva da (uglavnom) pišu žene - senzualno, s dugom predigrom i mnogo francuskih poljubaca - iako je, naravno, lako moguće da je to predrasuda. Autorica "Napaljene" o seksu piše sočno, bez romantike, čak pornografski, više kao muškarac, pa Tijana, primjerice, više voli jebanje od gledanja u zvijezde. Ako bih joj tražila suvremene ženske pandane po eksplicitnosti i jeziku, možda bi to bila francuska kritičarka, kuratorica i novinarka Catherine Millet koja je 2002. godine šokirala literarne i umjetničke krugove svojim seksualnim memoarima, "Seksualni život Catherine M.".

Maja Sačer, da se vratimo početku - inspiraciji, još je nešto posudila od "Seksa i grada". "Napaljena" obiluje i ženskim opsesijama modernoga doba - cipelama na visoku petu, čokoladom, haljinicama i borbom s kilogramima, ženskim rivalstvom i, u manjoj mjeri, potragom za savršenim partnerom. Tijana je tu, međutim, antijunakinja, crna ovca u okruženju sponzoruša i posvuduša koje se najprije natrpaju slatkim, a onda odu povraćati u zahod, vrijeme ubijaju između šopinga i druženja s obaveznim gay prijateljem, a životni im je cilj dobro se udati i osigurati si budućnost u kojoj ne moraju ništa raditi.

Ima tu društvene kritike, litararne žaoke koja precizno ubada na tanka mjesta, osobito ako vam je najdraže mjesto izlaska zagrebačka špica ili, recimo, narodnjački klub. Maja Sačer takvim se curama, ali i muškarcima, pošteno izruguje, a komentari koje Tijana izgovara, mrmljajući sama sebi u bradu, jedan su od jačih aduta ove knjige.

Do kraja romana od 215 stranica, Maja Sačer povezat će pitko sve niti koje je istkala na početku priče i dati nam odgovor na pitanje tko je "kriv" za Tijanine fantomske orgazme. Ne očekujte sladunjav kraj, jer ovo ipak nije "Seks i grad", ali bit ćete nagrađeni intrigantnim završetkom.

Ukratko, zalutate li u knjižaru ili knjižnicu, a volite erotsku literaturu, nema dvojbe što trebate uzeti s police. Imamo li na umu da je mozak ipak naš najjači seksualni organ, stvari stoje ovako: "Napaljena" će ga nasmijati i napaliti, a "50 nijansi sive" će ga samo - spaliti.

Domaća erotska literatura koja je nemjerljivo bolja i zabavnija od '50 nijansi sive'