Lucy u oblacima
Dopadljivi chick lit koji ne tone u sladunjavost
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Iako će mnogi shvativši da se radi o romanu koji pripada takozvanom chick litu odmah prevrnuti očima, mogli bi ostati iznenađeni. Jer “Lucy u oblacima”, autorice Paige Toon, daleko je od običnog sladunjavog ljubića.
Lucy, iako je u dvadesetim godinama, već ima sređen život – radi kao viši stručnjak za odnose s javnošću te živi sa svojim dugogodišnjim dečkom Jamesom u Londonu. No, jedna pozivnica na vjenčanje iz rodne Australije prevrnut će cijeli njen svijet naopačke. Naime, pozvana je na vjenčanje starih prijatelja – Molly i Sama (u kojega je bila nesretno zaljubljena). I iako bi svi očekivali da će se ona, naravno, opet zaljubiti u Sama i patiti za njim, to se ne događa – u njen život ulazi netko novi, netko koga nije primjećivala za vrijeme svoga života u Australiji. To je Nathan, Samov brat, zgodni surfer, bezbrižan, opušten i duhovit. Zapravo, čista suprotnost njenom dečku Jamesu koji je ozbiljni odvjetnik sklon lažima.
Lucy vjerojatno ne bi primjetila Nathana da netom prije leta ne dobije poruku s Jamesova mobitela od nepoznate djevojke. Bez obzira na objašnjenje da se radi samo o zafrkanciji, ona to ne može izbrisati iz glave.
Kad je vrijeme za povratak u London, zbog platonske ljubavi s Nathanom, ona počinje primjećivati pukotine u svom naizgled idealnom životu. No, ne odustaje od njega tako lako, što pokazuje da ovo nije nerealni ljubić u kojemu glavna junakinja pada u naručje svom “princu na bijelom konju”. Dapače, ona se bori za njega, zatrpana obiteljskim problemima i poslom koji iziskuje puno truda.
Ovaj roman pravi je prikaz uma jedne žene. Previše razmišljanja, previše analiziranja, previše zbrčkanosti! Bilo bi dobro da poneki muškarac uzme ovu knjigu u svoje ruke da vidi koliko se toga roji u našim glavama. Tijekom čitanja više ćete puta zauzeti stranu jednog dečka, a potom se odlučiti za onog drugog. Neodlučnost glavne junakinje sasvim je jasna i imate osjećaj da ste dio cijele te drame. U jednom trenutku ćete se smijati, u jednom nervirati, a onda i malo rastužiti. Ovaj roman svakako zaokuplja pozornost i lako se čita, iako se ne može reći da je vrhunac svjetske književnosti.
Ono od čega svi strepe kod čitanja chick lita je prevelika sladunjavost. Upravo to je ovdje ublaženo rečenicama same Lucy poput: “Znam da ovo zvuči preidilično”. Također, ona je itekako svjesna svoga idealiziranja jednog dečka nasuprot drugome i pokušava pobjeći od toga.
Moram priznati da sam prije čitanja i ja bila skeptična i promislila: “Oh ne, još jedan ljubić!” Ali zaključak do kojega sam došla je jednostavan – knjige, kao i ljude uostalom, ne treba osuđivati prije nego što im damo priliku. Zato nemojte da vas generaliziranje spriječi u čitanju!
Podijeli na Facebook
