Na zemlji smo nakratko predivni
Dugačko ljubavno pismo majci koje 'skriva' politički roman
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Kad je započinjao svoju kampanju masovnog bombardiranja Sjevernog Vijetnama, general Curtis LeMay, tadašnji šef osoblja Američkih zračnih snaga, rekao je da namjerava bombardirati Vijetnamce "dok se ne vrate u kameno doba". Dakle, uništiti neki narod znači vratiti ga u prošlost. Američka vojska na kraju će baciti više od deset tisuća tona bombi na državu ne veću od Kalifornije i nadmašiti broj bombi upotrijebljen u cijelom Drugom svjetskom ratu.
Rat u Vijetnamu trajao je dvadeset godina, od 1955. do 1975., a trinaest godina nakon rata Vijetnam je još bio u ruševinama. Majka Oceana Vuonga, ali i majka Malog Psa, pripovjedača u romanu "Na zemlji smo nakratko predivni", dijete je miješanog braka: otac joj je bio bijelac, majka Vijetnamka. Upoznali su se na njezinu poslu: ne mogavši naći posao u Saigonu baka je završila kao seksualna radnica za američke vojnike na odmoru i oporavku. Obitelj 1990. bježi u Ameriku: baka Lan i njezina "miješana" kći Rose s nasilnim suprugom i malim sinom. Otac ubrzo završava u zatvoru, ispostavi se da američku policiju ne možeš potkupiti kad prebiješ suprugu. Pred Malim Psom, kojeg odgajaju dvije žene što su same sebe nazvale po cvijeću (ljiljan i ruža), teške su godine odrastanja: i baka i majka boluju od PTSP-a, baka uz to i od shizofrenije, nepismena majka što ne zna engleski radi u salonima za uljepšavanje, dakle uglavnom gladuju, a Maloga Psa zlostavljaju i u školi i kod kuće. Negdje je, piše, pročitao da roditelji koji pate od PTSP-a češće tuku svoju djecu.
"Ne zemlji smo nakratko predivni" dugački je krik upućen majci, pismo ispisano na 250 stranica, u kojem Mali Pas ne priča toliko priču, "koliko brodolom – naplavine plutaju, napokon čitljive". Dječaku je nasilje svakodnevica, nasilje je bilo ono što je, u konačnici, znao o ljubavi. "Majka si, mama. Ujedno si i čudovište. Ali i ja sam – i zato ti ne mogu okrenuti leđa."
Njegov debitantski roman žanrovski je miks: dijelom je autobiografski, dijelom je bildungsroman, a ujedno je i pjesma duljine knjige jer povremeno pravocrtno pripovijedanje zamjenjuju poetični fragmenti. Ocean Vuong (32) ponajprije je pjesnik, pažnju je privukao svojom zbirkom "Night Sky With Exit Wounds" (2016), u kojoj govori o traumi vijetnamskog rata, romanom se tematski nastavlja na svoju poeziju i prevladavajuću temu nezacijeljene traume – primarno transgeneracijske, ali i osobne.
No u najvećoj mjeri "Na zemlji smo nakratko predivni" politički je roman, otvoreno društveno angažiran na nekoliko polja: Vuong razotkriva američki tretman imigranata, tvrdokorni rasizam i ubojitu homofobiju (Vuong je otvoreno gej), a posebno brutalno secira farmaceutsku industriju koja nameće teror sreće i istodobno truje naciju. Vuong precizno detektira gorući problem današnjeg (globalnog) društva: politika se prelama na intimi, intimno je neodvojivo od političkoga jer se petlja u (emocionalni) prostor slobode, "jer kako može postojati privatni prostor ako nema sigurnog prostora". Nije to tema samo zato što je Vuong gej – u romanu eksplicitno opisuje emocionalnu i seksualnu vezu s mladićem Trevorom. Trauma njegove majke i bake intimna je, ali politički uzorkovana; odabir njegove bake da radi kao prostitutka posljedica je siromaštva i segregacije.
Političko je i pravo na zdravlje, i to je možda najveća trauma suvremenog američkog društva koju Vuong otvara u romanu. Njegov ljubavnik Trevor, pet godina i tri mjeseca nakon što su se upoznali umire od predoziranja. Jedan je od sedmorice njegovih prijatelj koji su mrtvi. Četvorica od predoziranja. Trevora su stavili na OxyContin kad je, godinu dana prije nego što ga je Mali Pas upoznao, slomio gležanj izvodeći skokove kroserom u šumi. Imao je petnaest godina. Nakon mjeseca dana na Oxyju Trevorov je gležanj zacijelio, ali on je bio potpuni ovisnik.
Razvijen kao lijek protiv bolova za oboljele od raka na kemoterapiji 1980. godine, OxyContin i njegovi generički oblici uskoro su se prepisivali za sve bolove u tijelu: artritis, grčeve mišića i migrene. Reklamnom kampanjom koja je koštala nekoliko milijuna dolara tvrtka Purdue je liječnicima prodala OxyContin kao siguran analgetik "otporan na zlouporabu". Četrdeset godina kasnije, OxyContin izazvao je pandemiju opioidnih predoziranja, odnio je, procjenjuje se, pola milijuna života, od njega i danas umiru američki tinejdžeri.
Istina je jedan narod, pod drogama, pod dronovima, govori Mali Pas u romanu. "Na zemlji smo nakratko predivni" čita se u malim zalogajima, iznimno je mučno štivo. No baš zato što je mučno, izuzetno je i važno, uz sve ostalo ono je i generacijski roman o mladima koji će naslijediti Ameriku od očeva osnivača. Ljepote je u romanu malo, ima je tek nakratko, kako joj kaže i naslov. A iako je majka čudovište – ne osobnim izborom – ovo je ustvari dugačko ljubavno pismo: budu li imali sreće, svršetak rečenice mjesto je na kojem će moći započeti.
* Kritika je u skraćenom obliku originalno objavljena u magazinu Globus.
Podijeli na Facebook
