1806 big

Ratko Mavar

U Božjem lunaparku

Duhovita knjiga iz područja duhovnosti koja govori o jednom sasvim neobičnom putovanju

Ljiljana Pranjić

Naša ocjena:

Kada sam pročitala "U Božjem lunaparku", rekla sam - to je to! Tu su odgovori na sva životna pitanja i onda mjesecima svim svojim curkama poklanjala knjigu. Dok se nisam upitala postavljaju li i one sebi ista pitanja i tko sam ja da procjenjujem da li i njima daje odgovore.

"U Božjem lunaparku" knjiga je koja se ubraja u žanr duhovnosti, ali ako ste ljubitelji takve literature, osvjedočili ste se već da se na tim policama nalazi sve i svašta. Ova se knjiga, međutim, nalazi na mojoj omiljenoj polici: to je duhovnost koja je svakodnevna, ona uzemljena, ona koja koegzistira sa svakodnevicom i ne odvaja je od nekih viših sfera.

"U Božjem lunaparku" priča je o jednome duhovnom putovanju. Knjigu su reklamirali kao hrvatske "Razgovore s Bogom", a i sam se autor u uvodu poziva na Nealea Donalda Walscha, naglasivši da mu je upravo on otkrio bit neodvojivosti materijalnog i nematerijalnog te dao naslutiti da se s duhovnim entitetima može i kontaktirati. Na Walscha će vas podsjetiti i forma u kojoj je knjiga napisana. Mene se Ratkova knjiga dojmila više od Walschove. Jednostavno je do mene dopirala na mnogo više razina.

Ratko je moj poznanik. Poznam ga dovoljno dobro da se ne libim poslati poruku da me je nešto dotaklo do suza, ali ne, na njegovu sreću, toliko da mu uputim poziv u dva ujutro da mi nešto dodatno objasni (a imala sam često taj poriv). Početkom ove godine, kada sam radosno ronila u njegovoj knjizi, svako su ga jutro dočekivale moje poruke pune uskličnika, ali i dodatnih pitanja. Najviše volim one knjige koje mi nude odgovore na pitanja kojih nisam bila ni svjesna (tzv. ahaa! momente), ali koje istovremeno kreiraju, tj. inspiriraju da postavim nova pitanja, a "U Božjem lunaparku" je upravo takva.

Ratko započinje svoje razgovore sa svojim osobnim duhom kojeg je nazvao Svakiratko, od milja Svaki. Svaki je duhovit, radoznao i rado će podbosti Ratka kada padne u kolotečinu. A kako knjiga odmiče, upoznajemo i druga netjelesna bića koja mu se obraćaju. Tu je njegov anđeo čuvar, upoznajemo se s anđelom prijateljske veze, s duhom Lunom, koji je duh emocija njegove prijateljice Emilije, pa se pojavi i Duh zajedničkoga trenutka s porukom za prijatelje s kojima se družio, Duh šume (moj ljubimac, jako me raznježio), Duh pojma ljubavi (jer, piše autor, "ljubav ima takvu energiju da čak i sama riječ ima svoj identitet", nije li to divno?), Duh vatre, Duh Majke Prirode. Koja divna raznovrsnost!

I Ratko i njegov duh Svakiratko su fantastično duhoviti. Ima jedna fina veza između duhovitosti i duhovnosti. Jedan drugi pametan čovjek nam je rekao da nam nakon dobroga smijeha duhovne istine bolje sjednu. Pa se tako čas smijete na sav glas, od sveg srca, da bi netom poslije lili suze jer vas je neka spoznaja o postojanju baš pogodila!

Ratko je dobar dečko iz susjedstva, jednostavan, drag čovjek. Nije suhoparan filozof niti mračni šamanski dugokosi mistik. Ratko je netko kao mi - jedan običan neobičan čovjek, i to je najčarobnije od svega jer nam ulijeva nadu da je komunikacija s nematerijalnim entitetima moguća svima. Zanimljivo je da riječi nisu primarni način Ratkovoga izražavanja. Ratko je fotograf i hvata ljepotu i esenciju postojanja svojim fotografijama. Pa ipak nam je poklonio ovakvo djelo.

Vjerovali vi ili ne da je autor stvarno razgovarao s nematerijalnim bićima ili možda sam sa sobom, ova knjiga daje informacije o veoma širokom rasponu izrazito ljudskih tema - o poslu, o novcu, o tjelovježbi. Izvrstan je vodič kako se držati nakon što ste okončali vezu. A kako na početku autor završava jednu vezu, a na kraju započinje novu, malo nategnuto, ali ipak bismo je mogli nazvati i - ljubićem!

Ratkov duh će nam tako dati precizne savjete o poslu, jasno će nam objasniti pitanje hrane kao energije i kako i zašto se stvaraju nepotrebne zalihe, a osvrnut će se i na to da li jesti meso. Ovo naglašavam zato da ne pomislite da će biti riječi samo o visokim temama.

Mene se ipak najviše dojmilo bogatstvo duhovnog svijeta koje nam Ratko osvještava. Uživala sam u suptilnim razlikama koje sam čitala između redaka. Osjeti se razlika u energiji rečenica jednoga anđela i jednoga duha drveća. U načinu govora, u silini, u nježnosti, u tonu…

I taman kada smo se razigrali do krajnjih granica, Ratko je osjetio prisutnost velike sile i jaki pritisak u glavi. Ulazimo u drugi dio knjige: razgovor s Bogom Smisliteljem. Više ne rješavamo obične životne prepreke, nego čitamo o postojanju, o ljudskoj svijesti i božanskoj svjesnosti, o tome da smo Bog i da smo ljudi, o avanturi tjelesnosti i dušama koje odabiru iskustvo boravka na Zemlji, o strastvenom kreiranju, o nama kreatorima, radosti otkrivanja istine i njezinoj jasnoći, o zakonitostima Svemira. Iskreno, negdje pred kraj - kada sam došla do poglavlja u kojem se skače u točku izvora/prapočetka - izgubila sam se. Nemam (još) receptora koji bi mi omogućili da to shvatim, pa sam samo okrenula par stranica na kraj - na happy end, ono kada Ratko upoznaje svoju Nju. Nisam li vam već rekla da je ovo (i) jedan ljubić?

I za kraj - zašto lunapark? Zato što je On na pitanje što je ljudski život odgovorio: "Zamisli najluđi vrtuljak u lunaparku i ljude koji čekaju u redu da se ukrcaju na njega. (…) Mjesta na vrtuljku ima samo nekoliko. Treba imati i hrabrosti da se isproba to iskustvo. Mnogi dožive iskustvo vrtuljka, svidi im se i hoće opet. Neki se uopće na guraju prema ulazu, nego samo promatraju. Neki navijaju, a neki vrište. Od uzbuđenja." Meni je ovo jedna od najzanosnijih prispodbi ljudskog života.

Osobno držim da bi na koricama moglo stajati i jedno upozorenje. "Pozor! Oprez! Nakon čitanja ove knjige, velika je vjerojatnost da ćete se u neko dobe noći naći ispred praznoga papira ili ispred praznog ekrana i početi voditi razgovore. Sa sobom ili s nečim, ili s nekim u sebi ili van sebe, kako god to doživite." Još nisam upoznala nikoga tko je knjigu pročitao, a da mu se to nije dogodilo!

Kada sam pročitala knjigu, zaključila sam da odgovara na sva pitanja i poklanjala je svima. Onda sam se zaustavila i opalila po prstima jer tko sam ja da sudim. Pa sam knjigu pročitala još jednom. I zaključila isto: ovo je knjiga za svakog tko traži odgovore na velika pitanja o našem postojanju i o našoj prirodi.



 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više