Obitelj je kao šuma: ako si pred njom, gusta je; ako si u njoj, vidiš da svako stablo ima svoje mjesto; tako kaže akanska poslovica. Ova obitelj ima dvije noge, dva čvrsta korijena koji se protežu u dvjesto pedeset godina i kroz osam koljena. Bila jednom jedna žena koja se zvala Maame i imala je dvije kćeri. Prvu je rodila u noći velikog požara; sjećanje na vatru što je plamtjela proganjat će njezina prvog "supruga", njegovu djecu, i djecu njegove djece sve dok loza postoji. Prva kći zvala se Effia. Druga se zvala Esi, njezine potomke proganjat će voda.

Effia i Esi ne znaju jedna za drugu. Susret će se samo jednom, a ni toga neće biti svjesne. Esi će biti u ženskoj tamnici utvrde Cape Coast, u zemlji koja se danas zove Gana. U podrumu je dočekala svoj petnaesti rođendan, na svoj četrnaesti još je bila u kraljevstvu Ašantija, na posjedu svog oca, Velikog čovjeka. Katkad je u ženskoj tamnici bilo natrpano toliko tijela da su sve morale poleći potrbuške kako bi se druge žene mogle naslagati preko njih. Effia Ljepotica bit će kat iznad Esi, sa svojim suprugom bijelcem Jamesom Collinsom koji ju je kupio od oca za trideset funta. Prije nego što je preda suprugu, otac će joj dati kameni privjesak što je svjetlucao kao da je obložen zlatom. Djelić njezine majke. I Esi ima jednaki kameni privjesak. Zakopat će ga u tamnicu ispod Effijinih lijepih odaja. Potom će jedan od bijelih čuvara Esi silovati i brodom otpremiti u Ameriku.

Tako, sredinom 18. stoljeća, počinje "Povratak kući" (Znanje, 2018.), debitantski roman mlade gansko-američke spisateljice Yaa Gyasi, nagrađen 2016. godine prestižnom American Book Award za iznimno literano postignuće te PEN/Hemingway Award za najbolji debitantski roman. Yaa Gyasi (1989) osvojila je svijet književnosti na juriš, već je ubrajaju među američke književne zvijezde mlađe generacije. Potpuno opravdano jer "Povratak kući" elegantno je i vješto napisana priča, čita se u dahu, a usprkos toj "lakoći čitanja" nije literaturu za razbibrigu: govori o trgovini robljem koja počinje na ganskoj Zlatnoj obali i u kojoj sudjeluju - podjednako kao žrtve i trgovci - dva zaraćena plemena u Gani, Fanti i Ašanti. Na Zlatnoj obali brat prodaje brata, sestra ne poznaje (polu)sestru.

Govorim o braći i sestrama po boji kože jer to je okosnica ove priče. Robovlasništvo postoji otkad ima i ljudske zajednice, ni danas nažalost nije iskorijenjeno - procijenjuje se da u cijelom svijetu ima oko 45 milijuna robova, od toga u Europi 1,2 milijuna - no nikad možda nije bilo toliko strašno kao kad je Afrika, kolijevka civilizacije, postala izvor profita za bijelog čovjeka prodajom crnog čovjeka. Portugalci su prvi počeli trgovati afričkim robljem, sredinom 15. stoljeća, vrhunac je ova opačina doživjela pod engleskom vladavinom u Africi: Englezi su iz Afrike u Ameriku na plantaže duhana i pamuka brodovima prevezli više od sedam milijuna Afrikanaca. Primjer radi, u samo jednom stoljeću na brodovima za prijevoz robova umrlo je više od milijun Afrikanaca. Zbog toga su bijelog čovjeka dugo u Africi zvali Abro Ni, pokvarenjak.

Yaa Gyasi rođena je u Gani, selidbe u Sjedinjenje Države teško da se sjeća jer je imala svega dvije godine. Njezin otac, profesor francuskog, tamo je završavao doktorat, slično kao Yaw Agyekum s čijom kćeri Marjorie završava "Povratak kući". U dobi od 20 godina, 2009., Yaa Gyasi posjetila je Ganu u sklopu istraživanja za svoj roman koji je trebao govoriti o majci i kćeri. No kad je posjetila utvrdu Cape Coast i saznala da su se neke lokalne žene udavale za Engleze (brak nije doista vrijedio, jer je većina Engleza imala bijele supruge kod kuće...), a druge završavale u tamnici kako bi bile prodane u roblje, njezina priča naglo se proširila. Tu zastrašujuću podvojenost u društvenom statusu dobro verbalizira jedna od njezinih junakinja iz romana: "Dolje su ljudi, znate. Dolje su žene koje izgledaju baš kao i mi, i naši muževi moraju naučiti da nas razlikuju."

Roman je sastavljen od 14 poglavlja - sedam u prvom i sedam u drugom dijelu. Dva dijela romana razdjeljuje Američki građanski rat koji je trajao od 1861. do 1865. godine. Svako poglavlje jedna je priča: prva dva pripovijedaju sudbine Effije i Esi, preostala njihovih potomaka, sve do prijelaza u novo tisućljeće - put je pravocrtan i brutalno prikazuje kako se robovlasništvo preobratilo u rasizam i segregaciju; koliko je malo slobode i kako zastrašujuće sporo ostvareno u 250 godina. Još tamo na početku priče majka kaže Esi: "Želiš li znati što je slabost? Slabost je postupati s osobom kao da je tvoje vlasništvo. Snaga je znati da svatko pripada sebi."

Yaa Gyasi nije nepoštena u ovoj priči; za robovlasništvo ne optužuje isključivo bijeloga čovjeka - nesmiljena je, a opet blaga, i prema svojim sunarodnjacima jer i Afrikanci su držali robove kao poslugu, oni su u svojim selima uostalom uspostavili tržnice robova. Blaga upravo zato što ne štedi, jer pokušava prikazati ljudsku prirodu onakvom kakva jest. Dirljiv je pokušaj jedne njezine junakinje da pokuša "biti sama svoj narod", da se istrgne iz povijesti svojeg okruženja, naroda i zemlje; iz unaprijed određene priče koja stvara unaprijed zadane okolnosti i time poništava slobodu.

Povijest je, naime, pripovijedanje, pronicljivo primjećuje na jednom mjestu Yaa Gyasi. Čija je priča točna? Kad je u pitanju robovlasništvo, čini se da tom pitanju nema mjesta, jasno je tko je zločinac, a tko žrtva. No je li to doista tako, kad znamo da su rasizam i segregacija preživjeli do današnjih dana? Bijeli neorasisti u SAD-u, primjerice, kulturne navike Afroamerikanaca objašnjavaju kao rezultat robovlasništva koje je među Afroamerikancima proizvelo "kulturu neodgovornosti", promičući lijenost, krađu i sl., zbog čega se od 1970-ih javljuju novi oblici segregacije na tržištu rada i na području stanovanja, navodi Hrvatska enciklopedija. U Americi, kaže Sonny u romanu "Povratak kući", "nema ništa gore nego biti crnac. Gore od smrti - bio si mrtvac koji hoda".

"Vjerujemo onom koji ima moć. On je stekao pravo ispričati priču. Stoga, kad učite povijest, uvijek se treba zapitati: čiju priču nisam čuo? Čiji je glas prigušen kako bi se ovaj glas mogao čuti? Jednom kad to shvatite, morate pronaći i tu priču. I tada počinjete stjecati jasniju, no i dalje nesavršenu sliku", kaže pri kraju romana Yaw Agyekum svojim učenicima.

Yaa Gyasi učinila je upravo to: romanom "Povratak kući" udahnula je život glasovima iz tmine; ono korijenje s početka priče duboko je ukopala u sadašnjost, podsjećajući nas da se "zlo rađa iz zla. Ono raste. Preobražava se pa katkad ne možeš uvidjeti da zlo u svijetu počinje kao zlo u tvom domu."

Epska priča o dvije sestre i ušutkanim glasovima robova