Imam ideju - i što sad s njom?
Inspirativna knjiga za male i velike kreativce
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Ako imate malu djecu, ili vam dragi prijatelji imaju malu i malo veću djecu, onda vam ovo što ću reći neće biti nikakvo iznenađenje – klincima su usta puna ideja! "Imam ideju!" vjerojatno je jedna od najčešćih rečenica koju današnji mališani suvereno izgovaraju, dobrim dijelom vjerojatno zato što su crtići za malene jako napredovali. Srećom, završilo je doba onog ružnog seksizma u kojem su animirani filmovi, uglavnom iz Disneyjeve radionice, bili nastanjeni princezama koje čekaju princa i dane eventualno provode vezući, a prinčevi vježbaju jahanje, mačevanje i pentranje na visoke kule.
Današnji crtani junaci, oba spola i svih vrsta (ne samo ljudskih!), redom su heroji, diskriminacije više nema – cure i dečki uče kako pripitomiti zmaja, ledena kraljica na pijedestal postavlja ljubav prema sestri, a u hit-crtiću koji je dobio i Oscara mališanima se objašnjava važnost emocija. U svima njima heroji i heroine redom izvikuju upravo tu rečenicu: "Imam ideju!" Poznajem jednu djevojčicu kojoj je to možda i omiljena rečenica, i divno mi ju je promatrati kako se, nakon što je ponosno izloži, sa strašću baca na realizaciju.
Ideje podrazumijevaju sposobnost apstraktnog mišljenja, za što djeca načelno nisu sposobna, većina nikako prije puberteta. Ali... i Platon je rekao da je ideja praslika, Jung ju je usporedio s arhetipom. Da previše ne ulazim u filozofiju, zadržimo se na tome da se dijete, iako ne može dobaciti do apstraktnog, može spustiti u intuitivno, osobito ako mu je ono olakšano slikom. I mislim da upravo zato slikovnica "Imam ideju - i što sad s njom?" (Planetopija, 2016.), autora Kobija Yamade i ilustratorice Mae Besom, kod mališana sjajno funkcionira. Naprosto su oduševljeni njome!
Jednoga je dana dječak iz knjige dobio ideju. Pojavila se pred njima kao malo i neodoljivo zlatno jaje s krunom na glavi. Jaje nema oči ni usta ni uši, nikakve ljudske osobine, osim tankih nožica što će se pokazati nužnim. Jer jaje je uporno, kao i svaka ideja, pa posvuda slijedi dječaka. O ideji je isprva bilo teško razmišljati, jer je bila nekako neobična i krhka, no ideja nije odustajala. I dalje ga je uporno pratila.
Brinulo je dječaka što će drugi misliti o ideji. Na primjer, hoće li im biti smiješna? Ali ideja je bila čarobna – dječak se zbog nje osjećao bolje, sretnije. Ideja je tražila mnogo, ali je i rasla. Dječaku su mnogi, doista, rekli da ideja uopće ne valja, da je gubitak vremena i da od nje nikad ništa. (Poznato?) No dječak, srećom, nije odustao. Možda mi se najviše sviđa slika na kojoj dječak leži u krevetiću sa svojom idejom i svim svojim plišanim igračkama - sagradio joj je novi dom, s otvorenim krovom, da može gledati zvijezde.
"Imam ideju - i što sad s njom?" nije, međutim, knjiga samo za djecu, nego i za odrasle. Ponekad se naizgled bezazlene zamisli mogu pretvoriti u nešto veliko, sjajno, hrabro i pametno, ma kako nam se to isprva činilo teško ili nemoguće. Sve oko nas jednom je bila nečija ideja. Upravo zbog te poruke koju promovira, slikovnica je dobila zlatnu nagradu IPPY koja se dodjeljuje za izvrsnost u nezavisnom izdavaštvu, dospjela je na bestseler liste Publisher's Weeklyja, Wall Street Journala i USA Todaya, a inspirativnu slikovnicu naručile su čak i velike i uspješne kompanije poput Googlea.
Kobi Yamada ima malu tvrtku Compendium, sa sjedištem u Seattleu, koja se specijalizirala za darove, između ostaloga i inspirativne knjige. Sam nikad prije nije pisao, ali ga je ideja o zlatnom jajetu napala i nije ga puštala na miru. I ilustratorici Mae Besom je ovo prva knjiga. Angažirao ju je Yamada osobno, nakon što se zaljubio u njezinu ilustraciju zeca koji svira klavir u šumi okrenutoj naopačke. Besom živi u Kini, ne zna riječ engleskog jezika, ali su se Yamada i ona sporazumjeli uz pomoć prevoditelja i dogovorili posao. Knjiga je objavljena u siječnju 2014. godine, a u samo godinu dana prodana je u 300 tisuća primjeraka!
"Imam ideju - i što sad s njom?" do kraja se rasplete u prekrasnu priču. Iz jajeta se, kao i iz pravih jaja u stvarnome životu, izlegne novi život. Ideja više nije samo ideja, niti je isključivo dio dječaka. Ideja postane dio svega. Mislim da je to uvjerenje najbolji mogući dar koji možete pokloniti i svojem djetetu i djetetu u sebi. Kao što kaže dječak: "I tada sam shvatio što se radi s idejom. Promijeniš svijet."
Podijeli na Facebook
