Dijete koje je sanjalo kraj svijeta
Inteligentna kritika medija i društva kojima je strah postao strast
Katarina Gulan
Naša ocjena:
"Priča koja slijedi želi ispripovijediti događaje iz Bergama - događaje u koje je autor bio izravno upleten. No, budući da se nitko ne bi znao iskreno zadovoljiti pukim događajima, ova knjiga želi biti i pripovijest o zazivanju, o šutnji i odustajanju." Tako već izravno u prologu romana "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta", talijanskog književnika i znanstvenika Antonija Scuratija, dobivamo uvid u bit romana. Odmah na početku, poput upozorenja o nuspojavama prije korištenja kakvog lijeka, čitatelja se upozorava da se ovaj roman ubraja među djela u kojima se isprepliću kronike dnevnih zbivanja i izmišljotine te dodaje da je danas, u doba kojim dominira kronika, vokacija književnosti prevladati granice između stvarnosti i mašte, a ne ih dodatno ispreplitati.
Stvarnost u očima djeteta koje se budi u čitavoj jednoj zajednici obuhvaćenoj radnjom ovog romana, nije nimalo dječje nevina. Upravo suprotno. Manipulacija se zapravo pojavljuje kao jedini privid stvarnosti na 275 stranica Scuratijevog romana koji se u prvom redu može opisati kao inteligentna kritika medija koji kreiraju tu stvarnost satkanu skandalima u društvu u kojem je strah postao strast.
Roman je prožet kritikom institucija koje su u Scuratijevim očima zapale u duboku krizu - crkve, politike, sveučilišta, cijelog obrazovnog sustava, ali i individua koji vođeni psihologijom gomile i medijskom kreacijom postaju marionete upravljane nevidljivim končićima. Njihove mrlje sa svakom stranicom isplivavaju na površinu i postaju vidljive. Postaju mrlje nad kojima se zamislimo i poželimo ih ukloniti. No, one će se ponovo pojaviti. Prije ili kasnije.
U romanu se izmjenjuje pripovjedanje bezvoljnog i razočaranog, pomalo malodušnog sveučilišnog profesora o pedofilskom skandalu koji potresa Bergamo, a u kojeg su umiješani svećenici i odgojiteljice u dječjem vrtiću, i snovi djeteta mjesečara koje iz noći u noć sanja kraj svijeta. Noćnom morom počinje i završava roman: "I nemoj plakati, dijete, nemoj plakati. Nemaš se zašto bojati budućnosti. Kraj je već stigao. Odavno."
Priča je počela kada su djeca iz vrtića optužila odrasle za užasna djela. Poput pošasti, optužbe su se počele širiti i sijati strah. To je sjeme posijano na plodno tlo, žetva je bila bogata i uskoro je cijeli grad živio na i od straha i optužbi.
Pripovjedač, profesor koji bježi sam od sebe, polako postaje dijelom cijelog tog ludila jer za novine prati taj slučaj. Ne znajući više što je stvarnost, uvlači se sve dublje i gotovo nestaje u crnoj rupi crne kronike. Prateći njegove dileme autor ističe koliko je tanka linija koja odvaja optuženog od optužitelja, i koliko lako i brzo se uloge mogu promijeniti dok ih promatramo na malim ekranima udobno smješteni u naslonjačima. Koliko uopće doživljavamo svijet oko sebe i tuđe sudbine dok listamo novine u oblaku dima s ugodnim okusom jutarnje kave u ustima? Gledamo li ga svojim ili nečijim tuđim očima? Kolika je snaga medija i što je stvarnost? Zašto se loše vijesti i strah dobro prodaju? Osjećamo li se tako sigurnije u svojoj vlastitoj nesigurnosti?
Scurati, pristupom znanstvenika, čitatelja navodi da se upita koliko je malo potrebno za masovnu histeriju i koliko je masi potrebno pronaći krivca i žrtvu. Postavlja se pitanje koliko malo je potrebno da drugačiji postanu nepoželjni i sumnjivi, a u ovom romanu su to, među ostalim, imigranti.
Radnja romana povremeno je konfuzna, a na trenutke podsjeća na suhe izvještaje s kakve konferencije za novinare ili pak čitanje znanstvenog članka te se na kraju stječe dojam da lik pripovjedača, sveučilišnog profesora, ostaje nekako necjelovit i nezaokružen. No, "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta" je izvrsna analiza svakodnevice, sociološka analiza kroz pero Antonija Scuratia koja se lako primjenjuje i preslikava. Kritika insitutucija i medija koja izbija iz romana navest će vas na razmišljanje, a možda i postavljanje pitanja o vlastitoj svakodnevici i temama koje čitate, gledate i slušate dok udobno zavaljeni ispijate jutarnju kavu.
Podijeli na Facebook
