Kasiopeja
Ironičan i neodoljiv roman austrijske književne zvijezde
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Na pragu četrdesetih godina, Judit Kalman pomalo je u problemu. Nakon što je pokopala muža, u mašini za rublje oprala mačka, a u akvariju uspjela pobiti nekoliko generacija ribica, počinje slutiti da se događa nešto strašno, možda ju je netko prokleo – boji se da više ništa i nitko s njome neće moći živjeti, a da za to ne plati životom. No kako po prirodi ne odustaje lako, a zapravo je negdje duboko u sebi i optimistična, pokuša s dugorepim rakovima. Smrt rakova nije bolna, zar ne? Osim što se pokaže da jest, jer je povezana sa svim ostalim smrtima.
Taj niz smrti promijenit će i njezine čitalačke navike. Iako je cijeli život više voljela knjige mrtvih autora, i oni je počinju živcirati. Sve češće prilikom čitanja iznenada pomisli: "Ta što bi ti htio, ionako si mrtav". S preminulim je piscima vodila dijaloge i predbacivala im što su umrli. "Nemaš više što reći", ili "Vremena su se promijenila", ili "Mi to svi već znamo". Iz ovoga je jasno, Judit je prilično osebujna. Pa tako poražena smrću supruga, mačka, riba i rakova odluči odsad nadalje čitati samo živuće pisce. I to izazove sudbonosni susret s mladim piscem Markusom Bachgrabenom koji je prije dvije godine napisao hvaljeni roman "Kasiopeja".
Lako je na nebu opaziti Kasiopeju: nasuprot Velikom medvjedu koči se osebujno "W", pet zvijezda visokoga sjaja koje se vide čitavu godinu. U grčkom mitu, Kasiopeja je bila ona hvalisava mater koja je tvrdila da su ona i njezina kći Andromeda ljepše od morskih nimfi, što je razljutilo Posjedona. No Judit Kalman ništa od toga nije bitno, važno je to što je Kasiopeja treća na popisu njezinih najdražih riječi. Pametnome dosta. Uz još poneki znak, to je sasvim uvjeri da je Markus stvoren za nju pa se baca u pomno planiranu operaciju kojom će Markusa – ničega svjesnog – pretvoriti u svojeg novog dečka.
Slučajno se pojavi na jednom njegovom čitanju, sprijatelji se s njegovom susjedom, izrešeta pitanjima njegovu majku, provaljuje mu u poštanski sandučić, čita poštu i kontrolira neplaćene račune, a kad do grla dužan Markus dobije ponudu da otputuje u Veneciju u kuću za pisce na šest tjedana, i Judit će krenuti put Italije i, naravno slučajno, nabasati na Markusa...
Ovako prepričano, može se učiniti kako je roman "Kasiopeja" (Hena com, 2015.) austrijske spisateljice, pjesnikinje te autorice kazališnih i radio-drama, Bettine Balàke, samo još jedan ljubić, no ne dajte se zavarati! "Kasiopeja" je domišljato, izvrsno napisano ironično štivo, pravi mali crnohumorni dragulj koji je Balàki donio čitav niz nagrada: roman je osvojio prvo mjesto na listi najboljih naslova austrijske radiotelevizije, književnu nagradu grada Beča te književnu nagradu Saveznog ministarstva obrazovanja, umjetnosti i kulture.
To je zato što autorica vješto koristi ljubavnu priču kao podlogu da bi ispričala mnogo važnije stvari, a ljubav Judit i Markusa tu je tek mamac za čitatelja koji spisateljica baci na početku romana i vrati mu se tek pred kraj. Markus je, naime, većinu romana neuhvatljiv i pomalo dosadan, dijelom zato što sam ima jako dobar razlog, a dijelom zato i što ga autorica gura u stranu i bavi se "sporednim" likovima, o kojima u svakom poglavlju pripovijeda beskrajno zanimljive i neodoljive priče, pa se "Kasiopeja" pretvara u obiteljski roman, roman o prijateljstvu, roman o odrastanju, ali i oštru kritiku Austrijanaca u doba Drugog svjetskog rata i nacizma. Ljubavi je mnogo, ali ne onakve na kakvu nailazimo u ljubavnim romanima, iako će Bettina Balàka i u tom pogledu čitatelju podariti zadovoljavajući, iako neočekivani kraj.
U lepezi njezinih sporednih likova upoznajemo tako Juditinu nepodnošljivu sestru Katalin za koju Judit od djetinjstva sumnja da je usvojena jer kako drukčije objasniti da to dijete, i kasnije žena, jednostavno ne može biti samo i stalno gnjavi? Tu je potom doktorica Soucek koja je Judit gotovo čarolijom izliječila od debljine; njezin otac Franz Kalman kojeg je jedna židovska djevojčica začudno inspirirala za život, baka Pichler koja odbija otkriti pravi identitet Juditina djeda, svojeg oženjenog ljubavnika; otkačena prijateljica Erika koja upravo pokušava pobjeći od oženjenog ljubavnika nakon što je usred zabave povukla njegovu suprugu za kosu, uvjerena da ipak ne boluje od raka i da ne nosi periku kao što on tvrdi; Markusova majka, bivša učiteljica koja danas uzgaja kokoši, bezočno laže o porijeklu meda koji prodaje i ljubuje s turskim ličiocem...
Upravo iz te galerije osebujnih likova izranja raskošni spisateljski talent Bettine Balàke koji ju je zasluženo postavio među prvake suvremene austrijske literature. Kao u šekspirijanskoj komediji svi će se ti likovi sudariti u dramatičnoj završnici, a čitatelj će teško odložiti ovu knjigu prije kraja. Neodoljivo!
Podijeli na Facebook
