Sloboda
Izvrstan roman o bračnim problemima, nerealiziranim snovima, tinejdžerskom odmetništvu i tome što će selo reći
Ankica Tomić
Naša ocjena:
Jonathan Franzen i ovaj se put, kao i u "Korekcijama", objavljenima prije 10 godina, bavi problemima koji su toliko obični da su obitelji diljem svijeta, jednako u Americi kao i u Hrvatskoj, navikle živjeti s njima, pazeći jedino da to "prljavo rublje" kvalitetno sakriju od susjeda.
Što će selo reći, na američki način, osnovna je pokretačka snaga romana koji jednaku pažnju poklanja bračnim problemima, nerealiziranim snovima, tinejdžerskom odmetništvu i pitanju ekologije, kao i mnogo slojevitijim pitanjima poput onoga – kako me vidi okolina i jesam li dovoljno cool.
Glava obitelji Berglund, Walter, čija se osobnost razvijala prvo kroz odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, a potom kroz adolescenciju u sjeni mnogo kulerskijeg cimera Richarda, osjećaj niže vrijednosti vuče cijeli život, krijući ga kao zmija noge, da netko slučajno ne bi pomislio kako se smatra neuspješnim. U četrdesetima, konačno, "gluma" dolazi na naplatu.
On postaje svjestan da se ni korak nije pomaknuo od štrebera iz ranih dvadesetih kad je naivno sanjao da se odnos snaga mijenja u odrasloj dobi. Pronalazi vlastitu zanimaciju, fanatično se bacajući u projekt ekologije te zaštite i proučavanja ptica (što je inače Franzenov hobi), valjda pokušavajući dokazati koliko je poseban i iznad profanih ideja u stilu "sex, drugs and rock'n'roll" kakve zagovara njegov prijatelj, rock zvijezda Richard Katz.
Walterova supruga Patty će, također, traumu iz mladosti toliko gurnuti pod tepih da će, u maniri stepfordskih supruga, glumiti da njezin "sretni" život počinje doseljavanjem u američku suburbiju, gdje pročelja kuća kriju tajne čija je najveća strava u tome što ih se pokušava sakriti... Prekinuta karijera perspektivne košarkašice, roditelji koji joj nisu pružili dovoljnu zaštitu kad ju je, kao srednjoškolku, silovao poznanik i kompleks "ružnog pačeta" – sve postaje nebitno nakon što pomno isplanira svaki detalj "projekta majčinstvo".
No, svijet se raspada kad njezino čedo, Joey, na koga je usmjerena bitno više nego na kćer Jessicu, umjesto vlastite uređene obitelji, odabire djevojku iz susjedstva i njezinu majku, te se seli. Ipak, živeći par kuća dalje, ostaje dovoljno blizu, kao stalan podsjetnik na Pattyn neuspjeh. Ona tako, u svojem malom internom dokazivanju, gubi bitku od utegnute, izblajhane malograđanke s neukusno dugim noktima, susjede nedovoljno nesređene da je ne bi smatrala iritantnom, i potpomognuta unutarnjim nemirom (u koji dobivamo uvid čitajući njezine pozamašne zabilješke iz vizure objektivnog promatrača, koje su sve osim objektivne), nakupljenim nezadovoljstvom i priličnom količinom alkohola - kola kreću nizbrdo. Patty okreće leđa vrijednostima koje je zagovarala godinama.
Ni njoj ni Walteru obiteljski život nije pružio zaštitu kakvu su očekivali, pa unutarnji poriv za slobodom jača...
Nepravedno stavljan uz bok megauspješnim "Korekcijama", ovaj roman kao da je od samog starta osuđen na etiketu "onoga goreg". To je prokletstvo velikog uspjeha koji je uvijek teško ponoviti. Kao što su se neki svjetski mediji raspisali o tome da je Franzen napisao dobar roman, ali ni izbliza u razini prethodnog, te nisu rijetke ni opaske da smo predugo čekali i da "Sloboda" ne zaslužuje 9-godišnju predigru (makar ga, opet, neki nazivaju i "romanom stoljeća"), slične reakcije mogu se očekivati i u Hrvatskoj. Osobito budemo li cijepali dlaku i ne budemo li mu dali šansu da ga se čita kao djelo za sebe, bez neizbježne usporedbe.
Nekoliko paralelnih radnji, skakanje iz sadašnjosti u prošlost, jednog prostora u drugi, jedna obitelj – mnogo unutarnjih svjetova – dobra uklopljenost u aktualni trenutak (politički, kulturalno), dobro razrađeni likovi (superstar na zalasku karijere koji novac zarađuje kao krovopokrivač, majka-emocionalna djevojčica čiji red, rad i disciplinu preko noći zamijeni strast i ishitreni postupci bez predumišljaja, konstantno napeti otac, štreber u tijelu i duši, ali gladan pažnje, i dvoje djece, svako iskompleksirano na vlastiti način, pa u skladu s time i teško uklopivi u kalup koji im se nudi) kao i duhovite epizode (poput one u kojoj Joey nehotice guta vjenčani prsten, što je podsvjesni pokazatelj njegove uključenosti u brak s djevojkom s kojom se vjenčao em jer nije znao reći ne, em jer se tome protivila njegova majka), garancija su da se i ovaj roman, makar prilično opsježan, čita u dahu.
Franzen uspješno gradi priču na više, jednako detaljno obrađenih razina, završavajući poglavlje onda kad je najnapetije da bi nas prebacio u sasvim novi kontekst iz kojeg se opet teško iščupati.
Makar na prvi pogled izgleda da Berglundove čine pasivno-agresivni Walter i prezaštitnički nastrojena Patty, članovi te američke obitelji nisu osobiti čudaci – njihove je probleme lako pronaći i u vlastitom dvorištu. Umjesto da im svisoka zalijepimo etikete na čelo, upitajmo se zašto nas osobno pogađaju njihova emocionalna previranja i što je to s čim se toliko uspijevamo identificirati. I prionimo na čitanje, što slobodniji od apriornih korekcija...
Podijeli na Facebook
