Vodeni grob
J. K. Rowling napisala je izvrstan i strašan roman o suvremenom kultu
Tanja Tolić
Naša ocjena:
Robert Galbraith uživao je u anonimnosti svega tri mjeseca: početkom travnja 2013. objavljen je njegov prvijenac "Zov kukavice”, već u lipnju iste godine na Twitteru je otkriveno da je u pitanju pseudonim iza kojeg se skriva slavna spisateljica J. K. Rowling. Dok još nitko nije znao tko je pravi autor krimića, roman se prodao u 8500 primjeraka. Nakon otkrića o pravom identitetu autora prodaja je preko noći skočila 4000 posto. J. K. Rowling u međuvremenu je napisala sedam knjiga o bivšem vojnom policajcu Cormoranu Striku koji je ostao bez noge u Afganistanu i postao detektiv te njegovoj najprije tajnici, potom pomoćnici i na kraju punokrvnoj detektivki Robin Ellacott. U najavi je osmi roman u serijalu: “The Hallmarked Man” bit će objavljen drugog dana rujna ove godine.
“Zov kukavice” pročitala sam te 2013. godine, potom i nastavke “Dudov svilac” i “Karijera zla”: svidjeli su mi se ti staromodno napisani krimići u kojima Strike metodično ispituje svjedoke, sve pomno bilježi u blokić, a onda u furioznoj završnici otkriva ubojicu i namagarči sporu policiju. Pozadinska priča imala je potencijala: Strike je nezakoniti sin pokojne groupie i ostarjelog rock pjevača, na početku serijala upravo je prekinuo petnaestogodišnju burnu vezu s bogatašicom Charlotte, a od prvog trenutka mu se svidi crvenokosa Robin. Kao pravi džentlmen i ozbiljan poslodavac ničim joj ne odaje svoju naklonost.
Potom sam na Galbraitha, Rowling, Strikea i Robin zaboravila sve dok nije emitirana serija snimljena prema prvoj i drugoj knjizi. Radnja mi je još bila svježa u pamćenju pa nisam osobito uživala u ekranizaciji 2017. godine jer sam znala tko je ubojica u oba slučaja. Nedavno sam, međutim, u potrazi za serijom koju bih gledala na Maxu otkrila da je pušten najnoviji nastavak TV serije snimljen prema šestoj knjizi, “Srce crno kao tinta”. Ono što nisam pročitala – četvrtu (“Smrtonosno bijelo”), petu (“Nemirna krv”) i šestu knjigu – nadoknadila sam bindžanjem.
Prva sezona serije obradila je prve tri knjige (prva knjiga tri epizode, a druge dvije po dvije epizode), no svaka sljedeća knjiga dobila je zasebnu sezonu od četiri epizode. Glavni razlog dodatnih epizoda po sezoni vjerojatno je taj što je i Rowling počela pisati dulje romane: prva tri u prosjeku su imala petstotinjak stranica, idući nastavci udvostručili su se u obimu pa najsvježiji roman broji čak 1036 stranica. Glavni junaci, ali i negativci sve su razrađeniji, a zločini postaju sve mračniji, pa serijal o Strikeu i Robin sve više ulazi u žanr trilera.
Nakon šeste serije, vratila sam se opet knjizi. “Vodeni grob” čitala sam u engleskom originalu, pa ne mogu suditi o hrvatskom prijevodu. Strikea i Robin ovoga puta angažira otac čiji se odrasli sin Will pridružio kultu u Norfolku – zajednici koja se naziva Univerzalna humanitarna crkva. Dala sam knjizi šansu ne očekujući mnogo – nije mi se baš čitalo tisuću stranica o opskurnom kultu koji nalikuje scijentološkoj crkvi. No kad se u kult infiltrira Robin, jer je to jedini način da dođu do Willa, situacija brzo eskalira: krimić se odjednom pretvara u studiju manipulacije, ispiranja mozga, različitih jezovitih metoda prisile i užasnog zlostavljanja. Pripadnici kulta gladuju, meditiraju, mole se i pjevaju od zore do sumraka, satima slušaju sumanuta predavanja o prorocima crkve, besplatno i teško rade, zabranjeno im je piti lijekove i ne pruža im se zdravstvena skrb, a žene se doslovce siluje – prisiljene su pristati na nezaštićeni seks s bilo kojim muškarcem koji to zatraži.
“Vodeni grob” strašna je knjiga: iz tisuću stranica romana isplivala sam autentično prestravljena time koliko je lako, uz odgovarajući pritisak na ranjive točke, drugo ljudsko biće potčiniti i slomiti mu volju. J. K. Rowling posljednjih si godina sustavno uništava javni imidž neprimjerenim i zadrtim izjavama o transrodnim ljudima, do mjere da su s njom prekinuli kontakt svi mladi glumci iz filmskog serijala o Harryju Potteru. U javnom prostoru Rowling je očito van kontrole, no kad su u pitanju njezini romani – apsolutno je superiorna. Ta žena sjajno piše!
* Kritika je originalno objavljena u magazinu Globus.
Podijeli na Facebook
