Jedno ljeto u internatu
Jako razvučen ljubić za jako mlade cure
Nataša Ozmec
Naša ocjena:
Iako “sumnjivog“ naslova, knjiga “Jedno ljeto u internatu“ ipak je obećavala više, barem po preporukama i najavama. Opisi kao “napeta priča o krivnji, sramu i obiteljskim tajnama“, “iznimno slojevit roman o odrastanju u jednoj zaboravljenoj epohi“ i kompliment “bestseler New York Timesa“ (nažalost, toliko puta dokazano preuveličano ili, bolje rečeno, nepouzdano jamstvo kvalitete) ponukat će manje sumnjičavog čitatelja da uzme roman u ruke.
Radnja je jednostavna (da ne kažemo banalna): odvija se za Velike depresije tridesetih godina u Americi – petnaestogodišnju Teu obitelj šalje u elitni djevojački internat u kojem djevojke uče kako da postanu “dame“... Zatvorena zajednica pruža, naravno, plodno tlo, za “zgusnute“, napete odnose među likovima različite dobi i karaktera, glavnu okosnicu romana, a konji i ljubav prema jahanju glavnog ženskog lika dodaju ozračje romantike, slobode i egzotike (erotike?). Ženska prijateljstva, tajne, probuđena seksualnost, strast, zabranjeni odnosi i radnje...
Roman nije tako loše napisan koliko je previše objašnjavanja (gotovo kao da gledate američke kriminalističke serije u kojima se pazi da baš svi shvate što znači otkriveni dokaz, čak i ako ste u međuvremenu otišli skuhati čaj ili ispeći kokice), odnosi likova su previše površni, previše je opisa i nepotrebnih detalja, zbog čega se na kraju i teško čita. Zamorit će vas sva ta lavina riječi i događaja bez prave napetosti. Najbolji kompliment bio bi jaaaako razvučen ljubić za jaaako mlade cure. A opet, odlika dobrih ljubića je da nisu predugi... No ako ih volite nadugačko – onda će vam se ova knjiga svidjeti.
S druge strane, roman se može (ili treba?) čitati i kao roman odrastanja, štivo za tinejdžer(ic)e koji i sami(e) proživljavaju slične osjećaje i fantazije (iako već ne i slične događaje – koliko mladih cura u internatu poznajete?). Tako uzevši, knjiga bi mogla dobiti i višu ocjenu i, pošteno rečeno, šire čitateljstvo, no biste li zaista željeli da vaša tinejdžerica tako uđe u svijet odrasle literature? Sigurno se i sami možete dosjetiti kojeg dobrog naslova, a cure ih i ionako same najbolje otkriju, baš kao što smo i mi u svoje vrijeme.
Zato knjizi ne treba prestrogo suditi – vidite li je u rukama svoje kćeri, znat ćete da je recenzentica... ostarjela?
Podijeli na Facebook
