Snovi su noćno kazalište. Nekad gledamo podvig i zaogrnuti velom sna neustrašivo izvodimo ono čega se na javi bojimo, drugi put je na repertoaru melodrama ali sve srećom dobro završi, u farsi se naši poznanici pretvaraju u karikature, ponekad onaj u nama koji spava sudjeluje u opereti, ali bez pjevanja. Zanimljivo, nikad ne sanjamo monodramu: u teatru psihe uvijek se radi o odnosima; ako i nema drugih ljudi, mislimo na njih, svađamo se s njima ili žalujemo jer ih više nema.

Često snovi izgledaju kao da smo zakasnili u kazalište pa gledamo tek nekoliko prizora ili jedan čin. Budimo se zlovoljni, tjeskobni ili zbunjeni jer nam je izmaknuo svršetak. Drugu noć san je niz zbunjujućih prizora koji se doimaju nepovezano. Treći put vidimo samo sliku, simbol, ili nam netko u noćno uho izgovori tek jednu rečenicu. No ponekad će se, ako snove ispravno sagledamo, otkriti skriveni uzorak: on neće uvijek biti dramska pripovijest, nekad će san biti oblikovan kao slika – čak diptih ili triptih – a može oponašati i strukturu popularne pjesme, s uzorcima refrena i strofa. Kakva god bila struktura, ili značenje, u nama – čini se – živi mitopetski pripovjedač koji čeka da nam se konačno dogodi anagnoriza. Prepoznavanje.

Aristotel je anagnorizu u "O pjesničkom umijeću" definirao kao prelazak iz neznanja u znanje: glavni junak ili gledatelj – u snu smo istodobno obojica, usto i šaptač, redatelj, pa i pozornica – oslobađa se svojeg sljepila i otkriva isprva skrivenu mu zamisao zapleta. Vid nam se "vraća" nerijetko uz ushit ili zaprepaštenje, u svakom slučaju uz mnogo emocija. Znate sigurno tu vrstu sna: ujutro se probudite i nema više tog kamena na prsima. Odjednom jasno znate rješenje za problem koji vas dugo muči. Ili plačete od ljepote; bili ste na čudesnom mjestu i ono je istovremeno bilo u vama.

"Mnogi se teško prisjećaju svojih snova, no istraživanja su pokazala da svi sanjamo gotovo dva sata svake noći", pišu Lisa Marchiano, Deborah Stewart i Joseph Lee u svojoj knjizi "Mudrost snova: jungovsko tumačenje našeg nesvjesnog" koju je nedavno objavila Planetopija u prijevodu Mirte Lijović. Troje autora knjige jungovski su analitičari koji ujedno vode i veoma popularan podcast o dubinskoj psihologiji This Jungian Life.

Iako sanjati možemo u bilo kojoj fazi spavanja, najživlji snovi obično se javljaju tijekom faze koju karakteriziraju brzi pokreti očiju, a koja je poznate kao REM (rapid eye movement). REM je četvrta faza sna, tijekom koje se puls povisi, a moždana aktivnost povećava. Znanstvenici ne mogu točno reći zašto sanjamo, no postoje dokazi da nam snovi pomažu u konsolidaciji sjećanja i obradi emocija.

Svi svugdje i oduvijek sanjaju. Zapisi klinastim pismom bilježe san Gudee, sumerskog kralja prije 2700 godina. Myoe Shonin, japanski asketski redovnik iz 12. stoljeća četrdeset je godina vodio dnevnik snova. Kada su se obistinili proročki snovi žene Lucrecie de León iz 16. stoljeća u Španjolskoj koji su proturječili kraljevim odlukama, bila je pogubljena. Talijanski filmski redatelj Federico Fellini zapisivao je svoje snove, a njihov je utjecaj vidljiv u njegovim nagrađivanim filmovima. No ne sanjaju samo ljudi: sisavci i ptice sanjaju, a postoje indicije da sanjaju čak i hobotnice i pauci.

Iako su snovi duboko osobni i individualno specifični, svi sanjamo iste motive: od životinja mačke, pse i zmije; netko nas u snu proganja; noću se vraćamo u srednjoškolske klupe ili – suprotno stvarnosti – nismo položili zadnji ispit na fakultetu; nekad smo nagi u javnosti; mahnito trčimo u potrazi za toaletom; ponovno živimo u roditeljskom domu ili otkrivamo nove prostorije u našem stanu ili kući; senzualno vodimo ljubav sa strancem; umire nam netko koga volimo.

Većina ljudi će nakon buđenja posegnuti za sanjaricom – u modernoj verziji guglat će što san znači – no Carl Gustav Jung (1875-1961), poznati švicarski psihijatar, teoretičar i utemeljitelj analitičke psihologije, snovima je pristupao krajnje ozbiljno – smatrao je da snovi govore iskonskim jezikom koji, ako ga razumijemo, može značajno utjecati na naš svjesni život. Tumačenje snova bilo je središnji dio Jungova rada s pacijentima, a tijekom svog života protumačio je oko 80.000 snova. Jungov izrazito nijansiran pristup radu sa snovima temelj je većine modernih škola rada sa snovima, a tumačenje snova i dalje je kamen temeljac jungovske analize. Zato obuka za analitičara uključuje rigorozno proučavanje i praksu učenja jezika snova: slika, simbola i osjećaja.

"Ako je riječ znak", pisao je Jung, "onda ona ne znači ništa. Ali ako je riječ simbol, onda znači sve." Znak ne proširuje značenje stvari na koju ukazuje, on jednostavno zamjenjuje tu stvar i predstavlja nešto što je već poznato. Sanjarice koje navodno dešifriraju slike iz snova tretiraju te slike kao znakove, no o tim slikama, smatrao je Jung, treba razmišljati kao o simbolima: oni nas emocionalno pogađaju jer su protkani slojevima značenja koje nadilazi razum. Zato, uostalom, simboli liječe.

Iako su simbolička značenja izrazito osobna, i Jung je priznao "relativno fiksirane" simbole, jer bez njih bi nesvjesnome nedostajalo strukture koja je važna za značenje, napominju autori knjige „Mudrost snova“. Dubine oceana označavaju nesvjesno; životinje predstavljaju kvalitete instinktivne energije; a zvijezde su povezane s božanskim. Na primjer, u snovima je moguće sanjati vlastitu smrt ili smrt nama bliske osobe. Nagovještavaju li takvi snovi nesreću? U većini slučajeva snovi o smrti uprizoruju simbolični kraj. "Smrt u svijetu snova uvijek je duboko povezana s razvojem osobnosti i karaktera", tvrdi analitičar snova i autor Jeremy Taylor. Životne tranzicije mogu biti gubitak stare veze, uvjerenja ili načina života i često su prikazane kao smrt koja je, kao što mnogi mitovi svjedoče, preduvjet za razvoj nečeg novog.

Knjiga "Mudrost snova" Lise Marchiano, Debore Stewart i Josepha Leeja praktičan je vodič za tumačenje snova. Autorima je bio cilj sintetizirati i učiniti dostupnim najkorisnije i najpraktičnije koncepte rada sa snovima. Svaki koncept učinili su lako primjenjivim, a koncepte su nazvali ključevima, jer otključavaju značenje snova. U svakom poglavlju objašnjavaju jedan od ukupno 68 ključeva koje ilustriraju primjerom jednog ili dva sna.

Polaze od Jungove pretpostavke da snovi usmjeravaju našu pozornost na ono što smo zaboravili, odbacili ili ostavili nerazvijenim. Snovi su vrata kroz koja nepoznati, prognani ili potisnuti dijelovi nas pronalaze put do svijesti. Naime, tijekom dana naša je pozornost usmjerena na bezbroj pojedinosti. Za to vrijeme nesvjesno upija sve ono što svijest ne može, a potom nam kroz snove otkriva što smo propustili ili krivo procijenili. Usto, nesvjesno procjenjuje i vjerojatnost budućih zbivanja na temelju informacija koje su zaobišle svijest.

Budući da je nesvjesno ispred svijesti, može nas upozoriti na mogućnosti i vjerojatnosti u svakodnevnom životu. To ne mora nužno biti čudo ili predviđanje budućnosti, kako je Jung zapisao u knjizi "Čovjek i njegovi simboli". Većina kriza ili opasnih situacija prolazi dugo razdoblje inkubacije, samo što ih svjesni um nije percipirao. Snovi mogu odati tu tajnu.

Snovi nas, pored toga, ne povezuju samo s vlastitim nesvjesnim, nego i onim što je Jung nazvao kolektivnim nesvjesnim. Iz kolektivnog nesvjesnog u naše snove pristižu slike koje nisu dio našeg partikularnog, osobnog iskustva, no sva su naša iskustva do neke mjere i univerzalna – netko, nekad bio je u sličnoj situaciji. Može se reći da kolektivno nesvjesno čuva to iskustvo ljudskoga roda – autori knjige definiraju ga kao duboki sloj psihičkog iskustva koji je zajednički cijelom čovječanstvu, a koje je pak utjelovljeno u specifičnim slikama, odnosno univerzalnim formama koje je Jung nazvao – arhetipovima. Te dinamične slike povezuju naš svakodnevni život sa svijetom mitova, religije i simbola.

No odakle dolaze snovi, tko ih, uvjetno rečeno, stvara? Autori, kao i Jung, smatraju da je "tvorac snova", kako ga nazivaju u knjizi, naše Jastvo. Carl Gustav Jung nazivao je Jastvo i "Bogom u nama". Prizemnije objašnjeno, Jastvo je naše stvarno, duboko i duhovno ja, istinski sloj našeg bića, na koji se tijekom života, biologijom, odgojem i kasnije vlastitim izborima, nakalemljuju ego (svijest, identitet, volja…) i persona (naša društvena maska). U pozadini našeg svjesnog bića je sjena – dijelovi osobnosti koje smo potisnuli jer nisu iz različitih razloga bila prihvaćeni (najčešće se pojavljuje kroz osjećaj srama, straha i ljutnje).

Kao jedan od prvih koraka, ujedno prvi ključ u knjizi, autori preporučuju čitateljima da nabave poseban dnevnik snova. To može biti i najobičnija bilježnica. Stavite ju pokraj kreveta s olovkom – neka prvi korak nakon buđenja bude posezanje za vašim dnevnikom snova i zapisivanje svega čega se možete sjetiti. Svakom snu nadjenite ime – to vam može pomoći da ga razumijete, a i kasnije ćete lakše pronaći određeni san.

Važno je, napominju dalje autori, zapamtiti četiri stvari: snovi su puni simbola, daju nam svjež pogled na stvari, "ja" je u snu obično najmanje pouzdani dio i snovi obično govore o unutarnjem svijetu (ne treba ih tumačiti doslovno). Snovi naime proturječe, dopunjuju ili potvrđuju svjesni stav. Jedan od problema u razumijevanju naših snova je taj što naš tvorac snova voli kritizirati. Kada naš ego u snu – naše sanjano "ja" – osjeti da mu proturječe ili ga korigiraju, naša prva reakcija je da zauzmemo obrambeni stav. Međutim, stav kojem najmanje možemo vjerovati u snu je najčešće stav našeg ega u snu.

Nadalje, ne smijemo zaboraviti da sanjamo prije svega, i gotovo isključivo, sami sebe, rekao je Jung. Svaki element u snu prikazuje neki aspekt naše psihe. Osoba koju sanjamo nije naš prijatelj ili susjed, već onaj drugi u nama. U drami sna sanjani ego obično je manje-više usklađen s našom budnom, svjesnom osobnošću, dok ostali elementi sna predstavljaju različite aspekte nesvjesnog.

"Unutarnji svijet prepun je raznih perspektiva i osjećaja, a mnogi su pritom u sukobu s našim svjesnim stavom. Neki dio naše psihe, duboko u nutrini, možda ima hitan cilj koji treba ostvariti, dok ga naš svjesni um odbija. Osjećaji koji su prebolni ili preopasni da bismo ih svjesno proživjeli lutaju našim unutarnjim svijetom poput prognanika bez doma. Ili pak neki aspekt nas samih koji smo obezvrijedili i potisnuli zahtijeva da bude prepoznat i integriran", pišu autori knjige.

Snovi koji se ponavljaju pokušaji su Jastva da nam privuče pozornost na nešto važno. Ako ga ne poslušamo, tvorac snova ponavlja poruku, katkad s malim varijacijama. No takvi snovi su često i naše "životne teme": ponavljajući snovi su proces koji traje sve dok nešto ne promijenimo ili prihvatimo.

"Mudrost snova" pedantno je i ozbiljno napisana knjiga namijenjena prije svega onima koji su spremni posvetiti se temeljitom istraživanju: zapisivati redovito snove, razmišljati o njima, proučavati simbole i, najviše od svega, biti strpljivi u tom radu. Knjiga je ujedno i fascinantan arhiv snova troje analitičara i ljudi s kojima su radili: prepričano ih je sigurno stotinjak (mene se najviše dojmio primjer žene kojoj je u snu ptica uletjela u srce!), u mnogima ćete naći elemente vlastitih snova, tumačenja bi vas mogla iznenaditi i svakako obogatiti – jungovski rad na snovima, pored toga što je zahtjevan, izuzetno je kreativan i jako uzbudljiv. Ako ste zainteresirani za tu vrstu znanja, "Mudrost snova" odlična je investicija jer knjigu ćete puno koristiti i često konzultirati.

Jezika snova: slike, simboli i osjećaji