Djevojka u vlaku
Knjiga o tri nesretne žene koja je postala svjetski hit
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Tri žene, jedna priča. Bio bi to najkraći sažetak "Djevojke u vlaku", autorice Paule Hawkings, koja je prošle godine vladala top listama najčitanijih knjiga, a i ove godine ne silazi s njih. Ovaj psihološki triler čita se u dahu i vjerojatno je zato osvojio mnoštvo čitatelja diljem svijeta. Uskoro u kina stiže i film inspiriran knjigom, pa će biti zanimljivo vidjeti kako je ova kompleksna priča prenesena na male ekrane.
Iako je priča ispričana iz perspektiva tri žene, u središtu je ipak Rachel. Njen život je ispao iz tračnica – razvedena je, pije, a izgubila je i posao. Jedinu utjehu nalazi upravo na tračnicama, u vlaku, dok se vozi u London, glumeći da još uvijek radi i ima konce života u svojim rukama. Ta bizarna rutina daje joj neki osjećaj sigurnosti, a ponajviše kada vlak stane na semaforima. S tog mjesta pruža se pogled na njenu staru kuću u kojoj njen muž sada živi novi život, s ljubavnicom (sada već ženom) i djetetom. No Rachel ne želi o tome razmišljati, već joj pogled konstantno luta prema drugoj kući u kojoj živi par s naoko savršenim životom. Gledajući ih, Rachel smišlja njihovu priču i kroji njihove živote u svojoj glavi. Zgodni, zaljubljeni i imućni, za nju predstavljaju kap nade u moru bespomoćnosti u kojem se našla.
No, kako to obično biva, ono što izgleda idealno daleko je od toga i Rachel će to otkriti na teži način. Kada se par koji je svakodnevno promatrala nađe usred policijske istrage i na naslovnicama novina, njen život ponovno se počinje urušavati kao kula od karata. Ne zbog razbijene iluzije, već činjenice da je i ona upletena u sve, ali ne zna kako! Crna rupa koja se stvorila u njenom sjećanju upravo je ono što je ključno da bi se razriješio slučaj, ali... Rachel se nikako ne može sjetiti. Ipak, to njenom životu na trenutak daje svrhu i ona daje sve od sebe da otkrije što se dogodilo kobne večeri kada su se sudarili životi tri protagonistice romana – Rachel, ljubavnice njenog supruga Anne i Megan, žene za koju je mislila da živi savršen život promatrajući je iz vlaka.
Ono što je toliko opijajuće u romanu su upravo te tri priče: tri naoko posve različite žene nose u sebi različite ožiljke i to ih čini sličnima. Svaka ima svoje slabosti i svaka od njih ima osjećaj da gubi tlo pod nogama. Njihove sudbine uvlače čitatelja sve dublje u knjigu, suosjećamo s njima, mrzimo ih, podržavamo ih i osuđujemo.
Rupa u sjećanju još je jedna "navlakuša" za okretanje stranica. Dok se Rachel grčevito pokušava sjetiti što se dogodilo, kao da i mi s njom pokušavamo dozvati sjećanja, želimo otkriti što se zaista dogodilo, a pogotovo koja je njena uloga u događajima. Dok je u početku doživljavamo kao jadnicu, ostavljenu ženu koja je jednostavno "pukla glavom", što dublje ulazimo u knjigu otkrivamo i da nije sve baš toliko jednostavno.
Knjiga je potresna. Potresna jer donosi različite ljudske sudbine, sve mahom nesretne, kao i događaj koji polako, ali sigurno uništava sve osobe uključene u njega. Taj val nesreće kao da nas potapa od početka do kraja knjige. Želimo znati, a ipak ne želimo... Svi strastveni čitatelji su se više puta susreli s osjećajem da žele što prije završiti knjigu, a kada se približe kraju, voljeli bi da ima barem još par stranica.
"Djevojka u vlaku" nije iznimka. To je knjiga koja se guta, ali stvara mučninu u želucu. Uči nas da ne osuđujemo bez da znamo cijelu priču, kao i da postoji toliko ljudskih sudbina koje utječu jednu na drugu. Također nas uče da snizimo očekivanja iz bajki i da ne težimo onome "živjeli su sretno do kraja života", već da je luksuz u današnje vrijeme imati relativno miran dan u kojemu nemamo osjećaj da smo ispali iz tračnica...
Podijeli na Facebook
