“Nemojte se držati recepata kao pijan plota!“, rečenica je koja mi je privukla pažnju čim sam otvorila ovu kuharicu. Ta rečenica zazvučala mi je kao svojevrsni šamar svim kuharicama, koje sam u životu držala u rukama. Naravno, bila je i sasvim dostatna za zaključak da s autorima ove kuharice dijelim sličan senzibilitet vezan uz hranu i sve ono oko nje.

Umjetnost kuhanja je puno više od pukog procesa pretvaranja donedavno trčećeg piceka u slasnu juhu/paprikaš/toplo-hladnu salatu i sva druga jela koja vam mogu pasti na pamet. Ta umjetnost počinje nabavkom namirnica na tržnici, uz obavezni ugodni razgovor sa simpatičnim kumicama. Nastavlja se turnejom po trgovinama različite vrste, kako bismo kupili ono što se na tržnici ne prodaje. U raju vlastite kuhinje kupljene se namirnice pretvaraju u fina jela, serviraju se i jedu u većem ili manjem, ali svakako dobrom društvu. Prema tome, kuhanje ne mora biti nužno dosadno. Ono može biti i inspirativan i maštovit proces, bez strogoće i zadanih šablona.

“Mala pivska kuharica“ nije obična kuharica, nije samo jedna u nizu kuharica, koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina. Ona je, iako možda mala, posve netipična i vrlo značajna za neku drugačiju i opušteniju kulinarsku scenu. Kroz iznimno zanimljive, dinamične i nadasve duhovite eseje glazbenika i gastro stručnjaka Željka Šatoviće Gule, ruše se predrasude o pivu kao piću kojeg konzumiraju samo muškarci u musavim, bijelim potkošuljama i brkate žene.

Gula svojim esejima educira čitatelja o povijesti piva, vrstama, temperaturi vrenja i same konzumacije piva, a to čini stručno, a istodobno i opušteno i nepretenciozno. Piše o redovnicima cistercitima trapistima koji ne proizvode samo sir, već i dvadesetak vrsta različitih piva. Oznaku trapističko pivo nosi svega sedam piva, a ta oznaka garantira da se pivovara nalazi u samostanu, da ju kontroliraju redovnici i da velik dio zarade odlazi u humanitarne svrhe.

Gula ruši i duboko ukorijenjenu predrasudu o ženama i pivu. Naime, kroz povijest se nailazi na mnoge žene koje su se bavile proizvodnjom piva, jer se proizvodnja piva nekada shvaćala kao i kuhanje, zapravo kao ženski posao. Zatim, Gula nabacuje dvije-tri pametne o Belgiji, kao zemlji izuzetne važnosti za pivo, o pšeničnom pivu, pivu kao afrodizijaku, mamurluku, pa čak i o Homeru Simpsonu...

Posebno interesantan je esej “Posljednji pivski gulaš u Miholjcu“. Smješten u lipanj 1914. godine, opisuje dolazak austrougarskog prestolonasljednika nadvojvode Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Donji Miholjac, u dvorac grofa Mailatha. Unatoč lovostaju, za budućeg se cara lov ipak organizirao. Nakon vrlo uspješnog lova, uslijedila je ništa manje uspješna večera, spravljena mahom od ulovljene divljači, dobro zalivene pivom, kako u loncu, tako i u kriglama! Idući dan je nadvojvoda Ferdinand nastavio svoj put prema Sarajevu i završio prilično nesretno. Tko zna, da je popio još koje pivo, možda ne bi otputovao dalje i možda bi povijest dvadesetog stoljeća, zahvaljujući pivu, bila bitno drugačija!

Uglavnom, Gula svojim edukativnim i duhovitim esejima vraća ne samo izgubljeni sjaj pivu kao napitku, već i kao aktivnom sastojku brojnih interesantnih kako slanih, tako i slatkih jela. Na taj način, uz već dobro nam poznato vino, on ponovno uvodi u kulinarstvo već pomalo zaboravljeno pivo kao neizostavan kulinarski sastojak.

U sveopćoj poplavi kuharica, u čijim receptima ćete sastojke pronaći pomoću višejezičnog rječnika, ova kuharica je pravo iznenađenje i osvježenje. Recepti koji se nalaze u njoj uglavnom su jednostavni, puni poznatih i dostupnih sastojaka, koji odgovaraju našem podneblju. Ukoliko slučajno i ne poznajete koju od navedenih namirnica, na kraju kuharice imate zgodan mali riječnik.

Osim gulaša, za koji znamo da ga moramo malko duže kuhati, ostala jela se pripravljaju prilično brzo, što je više nego važno u današnjem posvemašnjem nedostatku vremena za bilo što, pa tako i za kuhanje. U ovoj kuharici nema kompliciranja, na koje sam često nailazila u drugim kuharicama. Na primjer: daj prvo mariniraj 2-3 dana, pa kuhaj 6-7 sati, pa spohaj, pa zapeci u rolu, pa onda još baci na roštilj pa onda... Dakle, autori nam predlažu jela u kojima je, uslijed relativno kratkog vremena pripremanja, očuvana nutritivna vrijedost hrane, a svježe i kvalitetne namirnice ne svode se na nutritivnu vrijedost šperploče stare dvadesetak godina!

Osim humora i personaliziranog obraćanja čitatelju, ova netipična kuharica je posebna i po tome što nema niti jedne fotografije, kako samih namirnica, tako i gotovoga jela. Naime, kuharicu krase vrlo maštovite, duhovite i originalne ilustracije akademskog slikara Danila Dučaka, koje čitavoj priči daju poseban šarm. A što se tiče fotografija, ionako, kad konačno skuhamo to jelo, ono baš nikada ni izbliza nije nalik jelu na fotografiji iz kuharice.

“Mala pivska kuharica” posve je različita od većine kuharica po kojima sam ikad pripremala neko jelo. Ona je jednostavna, čitka, puna korisnih i interesantnih podataka o pivu, za koje se bezrazložno misli da je nekakav jeftini prostački napitak. Iako osobno pijem sve osim piva (za zlobnike napominjem u MALIM količinama!), uživala sam u jelima, koje sam pripremila prema receptima iz ove kuharice, jelima obilato zalivenim pivom, koje stvarno daje neki poseban okus hrani...

Autori ove kuharice, kako bi to rekao moj dobar prijatelj, kuhaju s “vitaminom LJ“, dakle s puno ljubavi. “Mala pivska kuharica“ namijenjena je upravo takvim ljubiteljima kulinarstva, onima koji beskrajno uživaju u kuhanju i konzumaciji jela i pića, i kojima je kuhanje dio kulture života.

Na kraju mogu samo poručiti: Pivo u jednu ruku, kuhaču u drugu i ajmo u kuhinju!

Kuharica namijenjena onima koji kuhaju s “vitaminom LJ”