Zaklon od neba
Kultna knjiga prema kojoj je snimljen Bertoluccijev “Čaj u Sahari“
Nataša Ozmec
Naša ocjena:
U doba kad je snimljen razvikan Bertoluccijev film 1990. (kod nas preveden “Čaj u Sahari“) - kritike su bile više loše, ako ne i porazne, nego pohvalne – u nas je rijetko tko pročitao knjigu prema kojoj je snimljen, iz jednostavnog razloga što je hrvatski prijevod objavljen tek prošle godine. No bolje ikad nego nikad jer, bez obzira na vaše mišljenje o filmu, ova je knjiga ne samo klasik, nego i pravi biser. Za razliku od filma (koji slavu, ako ćemo pravo, uglavnom i duguje knjizi), kritika i publika bezrezervno je nahvalila “Zaklon od neba“ koji je ubrzo postao kultni roman.
Paul Bowles, američki pisac i skladatelj, prevoditelj i neumorni putnik mnogo je vremena proveo u sjevernoj Africi, mjestu koje mu je očito priraslo srcu. I kao i vi, i on je tamo stranac, znate to čitajući knjigu, ali na neki je neobjašnjiv način on i dalje tamo.
Iako je knjiga napisana 1949. i u njoj se čuju odjeci Drugog svjetskog rata, prezir prema kolonijalizmu i depresija poslijeratne intelektualne (ili intelektualističke?) elite, knjiga se ipak mnogo više čita kao introspektivni putopis, vodič po mračnim, zakučastim pa i neprobojnim dubinama pojedinca, kao u potrazi same srži (svakog) ljudskog bića. Gotovo nerazumljiv roman, a divan; sumanut, a posložen. Nije čudo da su bitnici s oduševljenjem prigrlili njegovu poetiku.
Amerikanci, Njujorčani, intelektualci, muž i žena Port i Kit putuju u pratnji prijatelja Tunnera sjevernom Afrikom. Osim tri glavna lika, nekoliko (briljantno predstavljenih, u pravim digresijskim pripovjedačkim bravurama) sporednih likova potiču radnju: izuzetno su živo opisani, i stoga postaju važni, no doživljavamo ih kao zabadala koji upadaju ne samo u radnju nego još više u odnose, pa čak i misli glavnih likova.
Iako vas zanimaju, ipak smetaju i jedva čekate da odu kako biste mogli ostati nasamo s likom koji je taj tren u fokusu. I iako se radi o tri putnika, ustvari su samo dva glavna lika, par koji se raspolavlja, a ostaje kao zalijepljen, dok je njihov pratilac Tunner samo medijator, pojašnjava i pokreće njihov odnos i zapravo je jednako sporedan kao iritatni suputnici, razni zapovjednici utvrda, gostioničari i drugi koje susreću na putovanju prema Sahari.
Sahari koja je mitsko mjesto, mjesto ljepote, misterije, mira, ali i jednostavnosti, možda metafora smisla koji tražimo. Tamo gdje je nebo iza kojeg leži “užas stvarnosti“ bliže i vidljivije nego u bučnoj, gusto naseljenoj gradskoj džungli. I što dublje u Saharu kročimo, to je sve manje smisla, a sve više ljepote, sve manje racija, sve više ludila.
“Kad se sve zbroji i oduzme, Sahara je zapravo mala. Ljudi ne nestaju ondje“, kaže pri samom (neobičnom i sasvim neočekivanom) kraju knjige, službenica američkog konzulata. I zaista, ljudi koje ćete sresti u Bowlesovoj Sahari neće nestati, ostat će zauvijek na tom mitskom mjestu. Ali i s vama.
“Zaklon od neba“ je knjiga koju morate (jednom) pročitati, u koju ćete utonuti i osjetiti onaj istinski užitak čitanja, gotovo meditativno iskustvo. Ritam rečenica, motivi, slike... sve je ugođeno da teče. To je roman pun misli, ali ni na trenutak dosadan. Roman misli, ali ne i roman toka misli, jer ne “tečemo“ zajedno s likovima, uvijek ostajemo sa strane, oni ostaju oni, a mi mi. Ali ne možemo ih ni pustiti, stalno su s nama, kao unutarnji glas, zbog čega je užitak čitanja još veći.
To je zapravo roman nejasan, neeksplicitan, s mnogo upitnika, ali odgovori nisu zapravo toliko ni važni, koliko ta jedna divna poetika, kao da život teče pred vašim očima. Njihov ili vaš... u Africi ili vašem naslonjaču, na putu prema Sahari ili u sebe samog... to (meni) nije sasvim jasno, ali nije li to u konačnici zapravo isto?
Podijeli na Facebook
