6035 big

Philip K. Dick

Ubik

Kultni roman koji će vam razbiti svaku ideju o stvarnosti

Tanja Tolić

Naša ocjena:

Philip K. Dick mnogim je, a bojim se i većini hrvatskih čitatelja uglavnom nepoznat. Ime im ne govori ništa, mnogi i prezirno frknu nosom kad im se objasni da je u pitanju jedan od najvažnih pisaca znanstvene fantastike. Jer fantastika, znanstvena ili ne, to je žanr, a žanrovsko pisanje, smatraju književni snobovi i neznalice, nije pisanje. Nasmijao me neki dan jedan čovjek kojeg sam tek upoznala. Ne bez humora rekao mi je kako, kao čitatelj, još nije "zašao na livadu fantastike" a, iskreno, malo se i skanjuje. Ne bez humora, podsjetila sam ga da u jednom od kapitalnih djela svjetske književnosti, ujedno jednom od najboljih romana 20. stoljeća, đavo hoda Moskvom u društvu brbljavog mačka. Dakle, ako se Bulgakov nije stidio fantastike, ne znam zašto biste morali vi.

Drugi argument kojim se obično zalažem za Philipa K. Dicka (1928-1982) jest da ga zapravo poznajete, iako ga možda niste čitali. U tri desetljeća dugoj književnoj karijeri objavio je 44 romana i 121 kratku priču, a prema njegovim djelima snimljen je cijeli niz filmskih i televizijskih adaptacija koje ste sigurno gledali i volite. Pa krenimo redom, nabrojit ću samo one najpoznatije. Prema njegovim pričama snimljeni su filmovi "Blade Runner", "Total Recall", "Minority Report", "A Scanner Darkly" i "The Adjustment Bureau", a prema istoimenu romanu i hit-serija "The Man in the High Castle", emitirana lani. Iako je Dick mrtav više od trideset godina, čini se da nikad nije bio življi, njegov "poluživot", da se poslužim upravo terminologijom iz "Ubika", dugo traje.

Pred hrvatskim čitateljima, taman za Interliber, našao se prijevod kultnog Dickovog djela "Ubik" (Vuković & Runjić, 2016.), koji je možda i idealan uvod u opus ovog važnog pisca. Roman je vrsno prevela Maja Tančik, a iz izdavačke kuće Vuković & Runjić najavljuju i skore prijevode Dickovih romana "Čovjek u visokom dvorcu" i "VALIS", prve knjige iz istoimene nedovršene trilogije. Koliko je "Ubik" moćno štivo možda najbolje ilustrira činjenica da se dugo mašta o njegovoj ekranizaciji, još od sredine 70-ih dok je Dick bio živ, napisan je čak i scenarij, potom i objavljen, ali ga na kraju nitko nije snimio.

Dio problema sigurno leži u tome što je "Ubik" fantazmagorična bajka, Kafka na LSD-u, kako ga je opisao Roberto Bolaño, snoviti horor koji se odupire svakom pokušaju da ga se ulovi u strukturu, a bez čvrste naracije nema filma, ili barem nema shvatljivog filma. Dick je cijelog svog života bio opsjednut velikim temama i idejama, kretao se rubovima metafizike i teologije, pa hrabro zaranjao u paranoidno i shizofreno, a onda na površinu iznosio promišljene i često duhovite pasaže o realitetu, identitetu, svijesti, snovima, ali i vrlo konkretnim problemima poput monopolističkih korporacija i autoritarnih vlada. Ugledni kritičar Fredric Jameson nazvao je Dicka "Shakespeareom znanstvene fantastike", Bolaño je, osim što ga je usporedio s Kafkom, rekao i da je Dick "Thoreau plus smrt američkog sna".

Pa pogledajmo kako se taj američki san raspada u "Ubiku". Radnja je smještena u 1992. godinu, za Dicka iz 1969. godine u pitanju je bila daleka budućnost. Ne samo da 1992. godine nismo izgradili industrijska postrojenja na Mjesecu, nego je Eugene Cernan bio posljednji koji je hodao po njegovoj površini, u prosincu 1972. godine. Dickov svijet u "Ubiku" tehnološki je napredan, iako nama, u 2016. godini, u nekim segmentima pomalo smiješan, na naš račun naravno. Kao čovječanstvo smo sanjali veliko, ali nismo stigli daleko.

Iz Sjevernoameričke konfederacije, gdje je radnja smještena, civili redovito putuju na Mjesec, ali im je najveći problem ugrožena privatnost. Ne hrvaju se, kao mi danas, s internetom i trolovima, nego s poplavom ekstrasensa ili psiona različitih talenata, uglavnom telepata i vidovnjaka od kojih obične ljude, ali i tvrtke, čuvaju anti-psi diskrecijske ustanove koje na teren šalju inercijale, sposobne ih blokirati. U tri i tridest ujutro, u noći 5. lipnja 1992., upravo je "nestao" glavni telepat u sustavu Sol, zbog čega su u centrali tvrtke Runciter i partneri u New Yorku svi vidifoni zazvonili na uzbunu.

S. Dole Melipone samo je jedan iz cijelog niza telepata opasnoga Raymonda Hollisa koji su u posljednje vrijeme nestali. Gdje su nestali i što spremaju, nitko ne zna, no Glen Runciter zabrinuo se do te mjere da je hitno otputovao u Švicarsku u Moratorij drage braće i iz rashlađenog odlagališta, hladopaka, "probudio" svoju već 60 godina mrtvu suprugu Ellu, kako bi se s njom posavjetovao što da učini. Reagira li se, naime, dovoljno brzo, tik pred smrt, umiruću osobu moguće je zamrznuti u poluživotu i s njom još dugo komunicirati. Ne neograničeno dugo, jer i poluživot ima vijek trajanja, nakon čega poluživotani kreću u, nadaju se, novu inkarnaciju.

Kad poslovni mogul angažira Runciterovu tvrtku da mu pomogne obraniti njegova lunarna postrojenja od telepata, Runciter je uvjeren kako je otkrio gdje su nestali ekstrasensi, pa oformi tim od jedanaest najboljih inercijala koje predvodi obični tehničar Joe Chip. Među njima je i tajanstvena Pat Conley koja ima sposobnost poništiti događaje tako što mijenja prošlost. No lunarna misija završit će katastrofom, a tim inercijala suočit će se s velikim gubicima i strašnim okolnostima: iz nekog razloga tonu sve dublje u prošlost, a pomoći im može samo tajanstveni proizvod, Ubik.

Iako je od objave "Ubika" prošlo četrdeset sedam godina, najuporniji čitatelji i dalje pokušavaju razumjeti njegov sadržaj i doseći njegovo značenje. Čitav zaplet Dickova romana, kako čitatelj otkrije na kraju (bez brige, nećemo otkriti detalje!) počiva na kolosalnoj petlji, svojevrsnoj Möbiusovoj traci. Pokušate li je pojmiti, u najblažem slučaju zaboljet će vas glava, ako ste po prirodi zaigrani ili kao čitatelj krajnje otvoreni pa... onda će vas iskustvo romana doista razgaliti kao da ste se napucali LSD-a. Ako je vjerovati urbanim legendama, po kojima se LSD taloži u kostima i može vas udariti i cijelu dekadu nakon konzumacije, onda bi to ujedno bio i najbolji opis Dickove književnosti - ovo je nešto što se ne može zaboraviti.

Dickova bivša supruga Tessa jednom je prilikom pokušala pomoći nokautiranim obožavateljima suprugova djela, izmrcvarenima otvorenim krajem romana, napominjući kako taj "nedovršeni" kraj želi poručiti da ne možemo biti sigurni ni u što u svijetu koji nazivamo "realnošću". Ispod SF priče, a u tome je zapravo cijela priča s visokim SF-om, Philip K. Dick se ingeniozno poigrava s jednom od najdugovječnijih ideja, možemo reći stupom naše pojavnosti: Dickovi inercijali zarobljeni u prošlosti očešali su se ustvari o odbačenu antičku filozofiju, o Platonove ideje predmeta, univerzalije koje su realne svaka u svojoj klasi. "Prijašnji oblici (...) u svakom predmetu moraju nastaviti svoj nevidljivi preostatni život. Prošlost je latentna, potisnuta, ali još postoji, i u stanju je isplivati na površinu kada kasniji otisak nekim nesretnim slučajem - i nauštrb uobičajene prakse - nestane." Cijeli svemir znanja skriven je u ovim Dickovim rečenicama.

"Ubika", ukratko, apsolutno morate pročitati.


 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više