Ime ruže
Kultni roman u kojem nas Eco uči da ne povjerujemo svemu što pročitamo
Mihaela Štefec
Naša ocjena:
Roman "Ime ruže" Umberta Eca vrlo je opširan i bogat roman – bogat radnjom, opisima i objašnjenjima raznih realnih i fiktivnih događaja i likova. U jednoj su knjizi objedinjene velike filozofske i teološke teme, zajedno s kriminalističkim motivima i semiotičkim načinom rješavanja zločina.
Radnja je smještena u benediktinski samostan u sjevernoj Italiji 14. stoljeća, točnije u 1327. godinu. Fra Vilim od Baskervillea zajedno sa svojim učenikom, iskušenikom Adsonom iz Melka dolazi u samostan kako bi sudjelovao u teološkoj raspravi s papinim poslanicima. Ipak, rasprava pada u drugi plan, jer se u samostanu događaju neobjašnjiva ubojstva redovnika. Tako Vilim i Adson postaju poput Sherlocka i pomoćnika mu Watsona te počinju detektivsku istragu, utemeljenu na logici i umijeću čitanja znakova (semiotici). Neizvjesnost i napetost prisutne su do samoga kraja.
Ovaj roman zahtijeva, u najmanju ruku, načitanog i obrazovanog čitatelja, zbog razumijevanja društveno-povijesnog konteksta, ali i čestih latinskih izraza, iako to nije uvjet, jer autor vrlo dobro nudi brojna objašnjenja, uglavnom kroz Vilimove pouke Adsonu. Prilikom čitanja ove knjige čitatelj ima osjećaj kako je on sam iskušenik Adson. On je mlad, neiskusan, ne zna puno ni o povijesti reda u koji ulazi, ni o znanosti, ni o samom životu. Vilim podučava Adsona, ali i svakog prosječnog čitatelja, znanosti, posebno filozofiji i učenjima Rogera Bacona te prirodnim znanostima (optici) i teologiji, uz što dolaze i inkvizicija, povijest i razlike među pojedinim crkvenim redovima, vjerski ratovi, borbe crkvenih vođa za vlast i slično.
U romanu se najviše ističe lik fra Vilima, čija razboritost i načitanost dominiraju nad svim ostalim likovima. Tako je zanimljiva kratka rasprava između Vilima i opata o opravdanosti vjerskih ratova, kad Vilim pokazuje i veliko retoričko umijeće. Opat: "I sveti rat je rat." Vilim: "I sveti rat je rat. Možda zbog toga ne bi smjelo biti svetih ratova."
Umberto Eco, kao izvrstan semiotičar, samim naslovom privlači čitatelja i budi interes u njemu. "Ime ruže" – ime je koje je mnoge zbunilo, zainteresiralo i potaklo na razmišljanje. Autor unutar knjige to ime tumači samo jednom rečenicom: "Negdašnja ruža ostaje kao ime, zadržavamo tek gola imena", koja i dalje ne daje jasan odgovor, nego tjera na daljnje razmišljanje, što i jest cilj semiotike – potaknuti ljude na traženje skrivenih značenja, dubljeg smisla. Na kraju, na svakom je čitatelju da ovo ime tumači na svoj način. Eco u jednom dijelu knjige i piše: "Knjige ne postoje zato da bismo im vjerovali, nego da bismo ih podvrgnuli ispitivanju", što je i ključna poruka čitavog romana – ne povjerovati svemu što pročitamo, već promisliti i samostalno donijeti zaključak.
Uz misterij naslova, tu su i brojne rasprave i zagonetke, poput one s labirintom knjižnice, koje stalno traže aktivnog čitatelja, onog koji se ne opušta, koji prati, razmišlja. Eco ovim romanom pokazuje kako nije sve crno-bijelo, nego itekako šareno, posebno kad je u pitanju crkveni poredak. Tako se fra Vilim usudio izreći rečenicu, koja itekako tjera na razmišljanje jer nudi, iz usta franjevca, odgovor koji se nikako ne slaže s crkvenim stavom: "Imam dojam da je pakao raj gledan s druge strane".
Ovaj roman za svakog čitatelja nudi ponešto – zagonetke, kriminalistiku, traženje skrivenih značenja, logičko zaključivanje, teološke rasprave, pa čak i ljubavnu priču, a sve savršeno ukomponirano u jedan tekst, u jedan tjedan proveden u benediktinskom samostanu, u jedan Adsonov doživljaj koji je obilježio čitav njegov život, a zasigurno obilježava život svakoga čitatelja.
"Ime ruže" prvi je Ecov roman i najpoznatije njegovo djelo. Prvi je put objavljen 1980. godine, a otada kontinuirano budi interes čitatelja, pa time i slijede brojna izdanja. Najnovije je u Hrvatskoj ovogodišnje – Profilovo. Uz ovaj, Eco je objavio još nekoliko romana: "Foucaultovo njihalo" (1988.), "Otok prethodnog dana" (1994.), "Baudolino" (2000.), "Tajanstveni plamen kraljice Loane" (2004.), "Praško groblje" (2009.) te nedavno, prije smrti "Nulti broj" (2015.).
Podijeli na Facebook
