Projekt Žena
Lagano i zabavno ljetno štivo o znanstveniku koji je Problem Žena riješio Projektom Žena
Ivana Smilović
Naša ocjena:
"Možda sam našao rješenje Problema Žena", rečenica je kojom počinje knjiga "Projekt Žena" i automatski nas zaintrigira. Iza nje se krije glavni lik Don Tillman, 39-godišnjak, visok, inteligentan, s natprosječnim primanjima i dobrom kondicijom. Savršen muškarac? Teško. Pored svega toga Don je društveno neprilagođen i oduvijek je postojalo nešto što je ženama odbojno kod njega, a veće sreće nije imao ni sa stjecanjem prijatelja.
Radi se o tipu osobe koja stalno pametuje, a odgovori na pitanja su sve samo ne jednostavni. Komplicira sve, pa čak i banalne stvari, poput ponude kave.
Ovakav glavni lik određuje stil pisanja - radi se o knjizi koja ima znanstveni pristup, s obzirom da je Don profesor genetike. To u početku čitanja može biti pomalo naporno, ali što više stranica okrenete, više se prilagođavate i navikavate na taj način pisanja, a i postaje vidljivo da se uopće ne radi o toliko kompliciranim i neshvatljivim stvarima.
Na samom početku Don održi predavanje o Aspergerovom sindromu, od kojeg možda i sam boluje, te naravno i u tome ima atipičan pristup. No bitna stvar (pored toga da stvarno shvaćamo koliko je Don zapravo neprilagođen) jest da ne predavanju upoznaje Julie, kojoj se svidi na prvi pogled te ga ona poziva na kavu, ali on jednostavno ništa ne shvaća.
Zahvaljujući tom susretu sa ženom kojoj već u prvim sekundama uspijeva naći mane, sine mu ideja za Projekt Žena, koji počinje upitnikom.
"Upitnik! Tako očito rješenje. Svrhovito složen, znanstveno valjan instrument koji uključuje najbolju trenutačnu praksu da se filtriraju žene koje troše vrijeme - neorganizirane osobe, diskriminatorice sladoleda, tužiteljice zbog vizualnog zlostavljanja, promatračice kristalne kugle, čitateljice horoskopa, osobe opsjednute modom, religiozne zanesenjakinje, veganke, sportske navijačice, kreacionistkinje, pušačice, znanstveno nepismene osobe, homeopatkinje – ostavljajući u idealnom slučaju savršenu partnericu ili, realističnije, skraćeni popis kandidatkinja koji se može svladati."
Jako romantično, složit ćete se. Upravo zbog ovoga, ne može se reći da je riječ o tipičnom ljubiću. Zaljubljivanju se pristupa na racionalni način, a svi koji su ikada bili zaljubljeni taj bi proces opisali kojekako, ali sigurno ne racionalnim.
No vratimo se našem glavnom junaku i njegovoj genijalnoj ideji s upitnikom. Nakon što ga je sastavio, dijeli ga ženama - bilo elektronski, bilo uživo. Propušta mnoge šanse zbog neodgovarajućih odgovora na naoko banalna pitanja.
Tu u pomoć uskače Gene - jedan od ukupno dva prijatelja koje Don ima i veliki zavodnik. On za potrebe istraživanja spava sa ženama iz svih država svijeta, a u otvorenom je braku s Claudijom, drugom Donovom prijateljicom i psihologicom. S obzirom da je očito da Donov Projekt Žena ne funkcionira, Gene uzima upitnike i kaže da će mu on odabrati žene s kojima će izaći jer je ljestvicu postavio previsoko.
Upoznaje ga s Rosie, koja je prema upitniku u potpunosti neprikladna, ali Don je zaintrigiran te malo pomalo počinje mijenjati svoj raspored i prilagođavati se njenom. Kako se Don opušta s Rosie, tako i knjiga postaje jednostavnija i laganija za čitanje. Iako ju je otpisao kao potencijalnu partnericu, posvećuje joj sve više vremena, pogotovo u Projektu Otac.
Naime, Rosie želi pronaći svog biološkog oca, u čemu joj Don kao genetičar jako puno može pomoći. To je početak jedne sasvim nove avanture koja uključuje miješanje koktela, put u Ameriku i razne druge neobične situacije.
A anegdota svakako ne manjka u ovoj knjizi. S obzirom da se radi o čovjeku koji nipošto nije tipičan, takve su i situacije u kojima se nenamjerno nađe, a često su i urnebesno smiješne. Lagano štivo - s kompleksnim glavnim likom koji će kroz stranice spoznati da ljubav nije racionalan proces i da ne može sve biti onako kako je on zamislio - idealno je za vruće ljetne dane i opuštanje.
Podijeli na Facebook
