Na knjigu recepata Suzy Josipović Redžepagić "Mama zna!" nabasala sam sasvim slučajno, tijekom jedne nevine šetnje knjižarom (čitaj: bez namjere trošenja love). Otvorila sam je iz znatiželje, i prvo na što sam nabasala odmah mi je otvorilo apetit - mamina sarma... Istog trena znala sam da je pozamašna knjiga, čiji je podnaslov obećavao čak 500 slanih recepata, prava kuharica za mene, istinskog zaljubljenika u kulturu hrane. Jedino je trebalo smisliti razlog zašto, zaboga, trebam još jednu kuharicu? Igrom slučaja, bio mi je rođendan i problem je (zahvaljujući dragom prijatelju, koji je vrlo mudro upitao što želim za rođendan) bio riješen.
Kao prvo, kuharica Suzy Josipović Redžepagić je savršena knjiga za odbacivanje nekih naših predrasuda. Ponajprije, da se odmaknemo od standardnog stereotipa da lijepe žene ne znaju kuhati (jer su lijepe i to je dosta, zašto bi se gnjavile kuhinjom?). Zatim da odbacimo ideju da poznate žene ne znaju kuhati (da, da sigurno imaju neku tetu koja im kuha). I najzad, da uspješne žene ne znaju kuhati (jer, naravno, nemaju vremena za kuhinju). Suzy je dokazano sve ranije navedeno, a, sudeći prema ovoj kuharici, kuha kao zmaj!
Kuharica "Mama zna!" je na jednom mjestu objedinila recepte autoričine mame, njezinih baka, nekih prijateljica i prijatelja, te naravno, raznolikih jela, koja je autorica "naučila kroz život". Jela se uglavnom naslanjaju na zagrebačko podneblje, tradicionalna su, poprilično poznata onima koji kuhaju svakodnevno za svoje obitelji, ali i onima koji su odrasli na bakinim jelima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Osim toga, ova kuharica sadrži i zanimljiva i nazaobilazna dalmatinska jela, te jela susjednih zemalja, koja su, zbog svoje iznimne popularnosti, već polako postala gotovo "naša". Kako priznaje autorica, jela je "prilagodila svom načinu i stilu kuhanja", dakle svima nam je jasno dala do znanja da njezini recepti nisu nedodirljivi, da nisu svojevrsna kulinarska biblija, već da ih i mi također možemo prilagođavati sebi, svojim kulinarsko-istraživačkim afinitetima, vremenu i namirnicama, koji su nam trenutno na raspolaganju.
Kuharica je podijeljena prema poglavljima: predjela, juhe, fritaje, tjestenine, rižota, povrće, jela žlicom, meso, morska jela, umaci, te kruh i krušno. Svako poglavlje autorica započinje vrlo korisnim i zanimljivim kratkim uvodom, u kojem navodi porijeklo naziva jela, opće informacije o načinu pripremanja jela, vremenu kuhanja, nutritivnoj vrijednosti pojedinih namirnica, različitim trikovima pripreme određenih namirnica, serviranju i sl.
Tako npr. poglavlje pod nazivom "Tjestenina" autorica započinje s tri "naj" pridjeva o tjestenini: "najukusnija, najjeftinija i najjednostavnija", te slijede vrlo jednostavni i svakodnevno primjenjivi recepti za pripremu različitih vrsta ovih, gotovo svima omiljenih, specijaliteta. Poglavlje pod nazivom "Jela žlicom" krije čitav niz gotovo zaboravljenih čušpajza (kako ih ja zovem), ili variva (kako to moja djeca zovu "po vrtićki"). Podsjetnik na vrlo zdrava, tradicionalna, "starinska" jela, koja danas ponovno dobivaju na značenju, a koja na tako poseban, "bakin" način oplemene kuhinju svojim mirisom... Poglavlje pod nazivom "Meso", s velikim brojem recepata za gotovo sve vrste mesa, zaintrigirat će i najzahtjevnije gurmane. Poglavljem "Kruh i krušno" gotovo sam opsjednuta ovih dana, te vrlo studiozno pripremam sve focaccie, lepinje, slane kiflice, piroške i ine druge kulinarske divote. Barem dok se na vagi ne pokaže određeni (mrski) broj...
"Mama zna!" je prepuna vrlo korisnih savjeta. Primjerice, jeste li znali da prilikom kuhanja juhe u nju valja staviti ljusku jajeta, kako bi bila bistra i imala onu privlačnu žutu boju? Ili recimo, napomena da pečenku prilikom pečenja nikada ne bodete vilicom, jer u tom slučaju meso neće ostati sočno. Potrebno je pečenku okretati hvataljkom (što i nije čudno, jer je buduću pečenku mesar već dovoljno "iskasapio", stoga ju ne trebamo i mi kuhari/ice "bosti"). Autoričini savjeti evidentno su rezultat bogatog i višegodišnjeg iskustva ne samo nje, već i njezine majke, njezinih baka, svekrve, te će svakako biti od iznimne koristi početnicima u kuhinji, ali i onima kojima kuhača i nije posve stran predmet. Naime, iako svakodnevno kuham već gotovo deset godina, autorica me ugodno iznenadila određenim činjenicama o pripremi hrane, koje, priznajem, nisam znala.
Ono što posebno oduševljava kod ove kuharice jest njezina jednostavnost i pristupačnost. Većina jela iz ove kuharice ne zahtijeva višesatnu pripremu, što je i više nego korisno za sve nas koji se, usprkos nedostatku vremena, ne želimo odreći rituala svakodnevne pripreme hrane. Osim toga, namirnice su nam poznate i pristupačne, a čak su u nekim jelima navedene i alternativne namirnice, ukoliko pojedina trenutačno nije na raspolaganju. Također, za pripremu većine ovih jela ne trebate virtuozno kulinarsko umijeće, pa će i nevješti u kuhinji, prateći savjete naše autorice, vjerojatno ugodno iznenaditi svoje najdraže.
Također, moramo spomenuti i prekrasne fotografije pripravljene hrane, koje je snimila sama autorica, nakon što bi skuhala pojedino jelo. Tu su i vrlo zanimljive obiteljske fotografije Suzyne majke, njezinih baka, svekrve i njezinih triju kćeri... Te fotografije naglašavaju toplinu i ljubav, kojom je definitivno ova kuharica i pisana, i svjedoče o višegeneracijskoj ljubavi prema onom najiskonskijem što nam obitelj pruža. A to su divna i nezaboravna obiteljska, a i prijateljska druženja uz neizostavnu bogatu trpezu!
S obzirom na količinu recepata (njih čak 500!), ova bi kuharica vrlo lako mogla postati favorit u vašoj kolekciji tih šarenih knjiga. Ona sadrži većinu tajni zanata koji se naziva kuhanjem. A ukoliko bolujete od iste boljke kao i moja malenkost, da skupljate kuharice, u kojima su tako često recepti toliko komplicirani da zapravo rijetko kuhate po njima, onda će vam "Mama zna!" biti i vrlo učinkovit lijek. U svakom slučaju, ova kuharica vam zasigurno neće sakupljati prašinu negdje na kuhinjskoj polici, već će biti sasvim propisno "uflekana" i "ušpricana" uljem, brašnom i raznim umacima, kako i priliči svakoj pravoj kuharici, po čijim se receptima zaista kuha!
Citirat ćemo Suzy: "Kuhanje je umjetnost, strast, ljubav. Kuhanje je igra." A igre, kojima se danas možda zabavljaju njezine kćeri zasigurno će se jednoga dana pretvoriti u igre, vezane za umjetnost zvanu kuhanje, ako su imalo na svoju mamu. Ovu knjigu, po riječima Suzy Josipović Redžepagić, ona ostavlja svojim kćerima "...ne prekreativnu, ne pretrendi, ne premodernu, ne 'prefuzijastu', nego jednostavnu, normalnu, domaću zagrebačku kuharicu...".
Kako nam priznaje sama autorica, kuharica "Mama zna!" je hommage autoričinoj majci i njenom bogatom kulinarskom umijeću, ljubavi s kojom je za svoju obitelj spravljala najrazličitija jela, hommage njezinoj kolekciji fotografija i recepata "koje je cijeli život sakupljala i ispisivala nevjerojatnim rukopisom". Međutim, ova je nostalgična i topla kuharica svojevrsni hommage svim našim bakama i mamama (i ponekom ocu i djedu, naravno), koje su nam kuhale saftove, variva, sarme, uštipke i sve one divote na kojima smo odrasli i čijih se imena sjećamo tako intenzivno da nam je miris određenog jela istog časa u nosnicama i vraća nas u neke divne i sretne dane. Čitajući ovu kuharicu, sjetila sam se daleke 1985., moje bake Ane (koja još uvijek fantastično kuha), i mene, tada male djevojčice, kako sjedim na kuhinjskom elementu dok mi baka u njezin prefini, pileći, crveni saft umače krišku bijelog kruha... Neprocjenjivo i nezaboravno...
Podijeli na Facebook
