Hadasa je mlada Židovka iz Jeruzalema koja je upravo izgubila čitavu obitelj – otac joj je vjerojatno ubijen, majka i sestra umrle su od gladi, a njezin grad rimski su legionari gotovo sravnili sa zemljom. Četrnaestogodišnja djevojčica bit će prodana u roblje i spletom okolnosti završiti kao sluškinja u rimskoj obitelji bogatih patricija. Decim Vindacije Valerijan i njegova supruga Feba "poklonit" će Hadasu kćeri Juliji, razmaženoj i kapricioznoj Rimljanki koja se, iako starija od Hadase svega godinu dana, upravo treba udati za vremešnog i bogatog muškarca. No Hadasinu pozornost, i srce, privući će mladi sin Valerijanovih, 21-godišnji Marko, čiji je jedini cilj u životu zaraditi bogatstvo i što više uživati. Istodobno, u Rim stiže i mladi Atret, zarobljeni poglavica germanskog plemena, koji će postati najslavniji rimski gladijator...

Tako počinje roman "Glas u vjetru", prvi dio trilogije "Znak lava" koju još čine nastavci "Odjek u tami" i "Sigurno kao svitanje". Trilogiju je na hrvatski jezik nedavno preveo i objavio splitski Verbum, specijaliziran za duhovnu, kršćansku literaturu, a "Znak lava" objavljen je u "lakšoj" bibloteci, Populusu, u kojoj splitski nakladnik planira objavljivati popularne i opuštajuće knjige. "Glas u vjetru" svjetski je bestseler – zajedno s nastavcima prodao se u pola milijuna primjerka, što prvenstveno duguje autorici Francine Rivers, svojedobno jednoj od poznatijih američkih spisateljica ljubavnih romana.

Francine Rivers koja danas ima 67 godina pisati je počela prije gotovo 40 godina – prvi joj je roman objavljen 1976. godine, nakon što je par godina provela radeći kao novinarka. Ideju joj je dala svekrva koja joj je posudila nekoliko ljubavnih romana na čitanje. Rivers se odlučila okušati u žanru i pokazalo se da je talentirana – napisala je desetak ljubavnih romana koje su voljeli i čitatelji i kritika.

Deset godina kasnije, 1986., dogodio se prijelomni trenutak u autoričinom životu i karijeri. Iako su joj roditelji – policajac i medicinska sestra po zanimanju – bili vjernici, Rivers je Boga otkrila tek u odrasloj dobi i 1986. postala ponovno rođenom kršćankom. Duhovni zaokret se itekako osjetio u pisanju: Rivers je objavila roman potpuno drugačijeg naboja, "Iskupljenje", zapravo deklaraciju svoje novootkrivene vjere. Otada piše isključivo romane duhovne tematike, tzv. kršćansku fikciju ili inspirativne romane, kako se taj žanr još naziva, a ukupno ih je objavila dvadesetak.

Iako se Rivers "odrekla" svoje spisateljske prošlosti (otkupila je prava na sve svoje ljubavne romane tako da se više ne mogu objavljivati), nije sasvim odustala od stila pisanja – i dalje je u njezinim pričama naglasak i na romantičnoj ljubavi, ali je ton te romanse stišan i više u skladu s kršćanskim moralom. Čitatelji su dobro primili njezin zaokret, pa su joj romani i dalje bestseleri, a zadržala je i naklonost kritike i struke – nagrađena je nizom priznanja, a 1997. godine primljena je i u Dvoranu slavnih Američke udruge pisaca ljubavnih romana.

"Glas u vjetru" dobro je napisana priča epskog formata, broji ukupno 475 stranica, a njezini nastavci zajedno imaju još gotovo 1000 stranica. Dade se iščitati kako su Francine Rivers uzori u pisanju ove ljubavne i povijesne sage - u kojoj mlada kršćanka pokušava na dobro, i novu vjeru, preobratiti privlačnog Rimljanina i njegovu obitelj – bili Lew Wallace, autor "Ben-Hura", i Henryk Sienkiewicz, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i autor klasika poljske književnosti, romana "Quo Vadis?".

Tematski i likovima Rivers gotovo školski slijedi upravo Sienkiewiczev roman: on za glavne junake ima kršćanku Ligiju i Marka Vinicija, vojnog tribuna i rimskog patricija, izmišljenog sina stvarnog Marka Vinicija, rimskog konzula; ona ima ropkinju Hadasu i bogatog patricija Marka Valerijana. Sienkiewicz od povijesnih ličnosti u svoj roman „ugrađuje“ vladara Rimskog Carstva Nerona (carevao je od 54. do 68. godine) te apostole Petra i Pavla, posebno potonjeg koji će Marka Vinicija preobratiti na kršćanstvo. Rivers radnju "Glasa u vjetru" također smješta u godine nakon Isusove smrti na križu, u doba vladavine cara Vespazijana od 69. do 79. godine, a od apostola je još jedini živ Ivan koji Hadasu savjetuje i pomaže joj.

"Glas u vjetru" izrazito je filmično napisan, a kako dio zapleta prati i gladijatora Atreta, vladara jednog od germanskih plemena, neizbježne su paralele s Ben-Hurom (i književnim i filmskim), jeruzalemskim princom koji je tri godine bio galijot i rob, ili pak Kubrickovim "Spartakom" u kojem naslovnu ulogu gladijatora tumači Kirk Douglas. Rivers je, naime, detaljno istražila povijesni okvir svoje teme – šest je mjeseci proučavala živote prvih kršćana u Rimu i Efezu te starorimsko društvo i život germanskih plemena. Njezini opisi raskalašenog života u Rimu doimaju se autentičnima, prizori u kojima se bore gladijatori nabijeni su napetošću, likovi su uvjerljivo psihološki iznijansirani, a ljubavna priča Hadase i Marka tjera čitatelja da nestrpljivo okreće stranice, znatiželjan saznati hoće li Hadasa popustiti Markovu zavodničkom zovu ili će pak Marko doista povjerovati u Hadasina "nevidljivog Boga".

"Glas u vjetru" može se, naravno, čitati isključivo kao povijesni ili ljubavni roman, no treba napomenuti da je primarno ipak riječ o kršćanskoj fikciji. Ako niste vjernik, povremeno citiranje Biblije, posebice starozavjetnih priča, može vam opteretiti čitanje, tim više što Hadasa u prvom nastavku tek skuplja hrabrost doista živjeti svoju vjeru, pa svojim gospodarima, kad to od nje zatraže, uglavnom priča storije iz židovskoga nasljeđa u kojima se Bog nerijetko čini okrutnim i osvetoljubivim. Prema kraju prvog nastavka trilogije, Hadasa polako počinje propovijedati Isusov nauk o ljubavi i praštanju, što je ipak bliže suvremenom čitatelju, čak i ako nije vjernik. Prvi nastavak trilogije "Znak lava", završava u areni, upravo među lavovima, s nerazriješenom ljubavnom pričom – dramatičan je i silno napet i vjerujem da će one kojima se svidi "Glas u vjetru" natjerati da brzo posegnu i za nastavcima.

Ljubavna priča kršćanke i Rimljanina koja podsjeća na klasik poljske književnosti 'Quo vadis?'