Svaki dan, svaki sat
Ljubavni roman o paru iz Makarske u kojem je klišej dobro odigrao ulogu
Dora Kršul
Naša ocjena:
Vjerojatno povodom Valentinova, a velikim dijelom i zbog vremena koje nas "tjera" da budemo doma na toplom, posegnula sam za literaturom koju inače preskačem - ljubavnim romanom. Klišej o toplom kutku doma i čitanju ljubavne priče učinio mi se primamljivim. "Svaki dan, svaki sat" Nataše Dragnić bio je pun pogodak. Očekujući neku vrstu sapunice, prepune srcedrapajućih dijaloga na kiši, ugodno sam se iznenadila.
Autorica nas vodi kroz priču o Dori i Luki od njihovih vrtićkih dana. Radnja smještena u Makarsku 60-ih godina prošlog stoljeća ima svoju ulogu - pitoreskno dalmatinsko mjesto u kojem svak' svakog zna odličan je lajtmotiv romana. Mali Luka prvim pogledom na Doru ostaje toliko očaran te pada u nesvijest. Dora, tada trogodišnja djevojčica, budi ga poljupcem kao svoju Trnoružicu. U tom trenutku začeta je ljubav, dotad neviđena u Makarskoj.
"Nešto je neobično u zraku kad su Dora i Luka zajedno. To se ne može nazvati ni mirom ni olujom. Miriše na mandarine i na pržene bademe i na more i na svježe ispečene kekse i na proljeće. Kao da su obavijeni oblakom. Neki tvrde da je taj oblak tirkizan, drugi pak da je narančast." Tako nerazdvojni, zajedno odrastaju, promatraju oblake sa svoje litice, pogađaju im oblike, uživaju u sladoledu, izletima barkom... Provode predivno djetinjstvo koje se (ne)očekivano prekida selidbom Dore i njene obitelji u daleki Pariz.
Slijedi šesnaest godina razdvojenosti, fizičke razdvojenosti, no oboje pamte neke savršene dane iz davnih godina, dane koji im unose nemir čim ih prizovu u sjećanje. Dora postaje uspješna glumica, a Luka uspješan slikar. Igrom slučaja (ili ne?) susreću se u Parizu i stara ljubav jednim je pogledom probuđena. Poput Trnoružice.
No, kako pomiriti živote stvorene proteklih šesnaest godina i život koji zajedno priželjkuju nakon ponovnog susreta? To će se pokazati najvećim problemom s kojim će se Luka i Dora boriti takoreći cijeli život.
Daljnji tijek neću otkrivati, no možete biti sigurni, sudbina će nakon toga još puno puta uplesti svoje prste, nekad će biti blagonaklona, no većim dijelom ipak neće... Što je i za očekivati jer, kakav bi to ljubavni roman bio bez onih stranica gdje oči lagano zasuze i gdje se pitamo zašto to tako mora biti?
Kada bih slikovito opisivala osjećaj tijekom čitanja ove knjige, rekla bih da priča jedan čas miluje čitatelja, a već drugi čas ga šamara po licu. I to onim najgorim, "zidarskim šamarčinama".
Ako vam se priča svidi i dublje "uronite" u nju, počet će vam se po glavi motati pitanja o sudbini. Kao što sam naglasila, sudbina nije osobito blagonaklona prema našim junacima, poigrava se njima, baca ih u jednom smjeru, zatim u drugom... Poput nekog suludog izmjenjivanja bure i juga. Pitate se trebaju li Dora i Luka preuzeti stvar u svoje ruke i jednostavno presjeći tu okrutnu igru sudbine... ili joj se jednostavno prepustiti...
I valjda se u tom trenutku sama od sebe nameće "katarza" karakteristična za ovaj tip romana. Koliko god se trudili "iskrojiti" neke stvari po svojim željama i ukusima, to najčešće tako ne ispadne i prepušteni smo onoj buri i jugu koje sam spomenula.
Zanimljivo, i tijekom čitanja lijepo i poetično, naići ćete na Nerudine stihove iz "Sto ljubavnih soneta" i "Kapetanovih stihova". Luka ih recitira Dori, Neruda je "ono nešto" njihovo, uz Makarsku također lajtmotiv romana.
Iza "Svaki dan, svaki sat" stoji Nataša Dragnić, Hrvatica sa stalnom adresom u Njemačkoj od 1994. Ovaj roman izvorno je napisan na njemačkom jeziku. Autorica to objašnjava jednostavnom činjenicom da je nakon toliko godina u inozemstvu, počela sanjati i razmišljati na njemačkom pa joj se učinilo normalnim i pisati na njemačkom. Roman je već prije objavljivanja doživio zapažen uspjeh, naime, prava za prijevod prodana su u čak 28 zemalja.
Na kraju, priču o Dori i Luki preporučam u ove hladne zimske dane. Također, preporučam i klišej, ima nešto u njemu; umotajte se u dekicu, napravite si čaj i zaputite se u Makarsku 60-ih, na početak ljubavne priče nikad prije viđene na tim prostorima. Ostat ćete u najmanju ruku ugodno iznenađeni. I romanom i klišejem.
Podijeli na Facebook
