Čitav jedan život
Malen roman o velikoj blagosti postojanja
Tanja Tolić
Naša ocjena:
"Od čovjeka možeš otkupiti njegove sate, možeš mu ukrasti dane ili mu oteti čitav život. Ali ne možeš mu oduzeti ni jedan jedini trenutak." To kaže prokurist Andreasu Eggeru kad ga ovaj dođe tražiti više posla jer planira zasnovati obitelj. Egger prokuristovu rečenicu neće zaboraviti cijeloga života, iako je u tom trenutku nije razumio.
Razlika između sata, dana i života naspram trenutku možda je u tome što je moment ustvari neizmjerljiv. A ono što je neizmjerljivo ne može se ni prodati, ni kupiti, ni ukrasti. Pradoksalno, trenutaka se u životu najživlje sjećamo: ne pamtimo godine u kontinuitetu, ne možemo naknadno detaljno rekonstruirati ni jedan sat, dani se pretope u melasu iz koje iskaču tek sekunde pamćenja kad su, uglavnom, emocije bile intenzivne. Pamtimo ono što nas je prenulo iz života.
Rečenica s početka ove recenzije možda najbolje opisuje roman "Čitav jedan život" austrijskog pisca Roberta Seethalera koji je nedavno objavila Naklada OceanMore u vrsnom prijevodu Željke Gorički. Riječ je o istom autoru koji je napisao "Trafikanta" (Hena com, 2017.), iako su u pitanju potpuno različiti romani pa čak donekle i različiti stilovi pisanja. Zajednički im je Seethalerov humor koji se u "Trafikantu" raskošno razlijeva, ovdje je suzdržan ali prisutan, i vrijeme u kojem se odvija radnja oba romana, uz opasku da to "vrijeme" – vrijeme nacističke Njemačke i nacističke Austrije – autor ovdje prikazuje s druge strane ogledala.
Mimo toga, "Čitav jedan život" ustvari je čitav jedan kratak roman, sažet na 117 stranica, koji je iz pisca iscurio, a da mu nije sasvim bilo jasno otkuda, pa je u intervjuu The New York Timesu rekao nešto što je čitatelju dopadljivo i vjerojatno istinito: sva mjesta u romanu je izmislio, kao i njihova imena, a središnji lik romana izvukao je iz svog srca. Tamo, ionako, stanuju svi junaci ovoga svijeta. A svaki je život, u retrospektivi, sastavljen od tek nekoliko značajnih trenutaka, pa Eggerova priča zvuči kao mit, a on je zapravo svatković.
"Čitav jedan život" našao se u užem izboru ugledne nagrade Man Booker International 2016. godine, a samo u Njemačkoj prodan je u više od 200 tisuća primjeraka. Svojevrstan je to fenomen jer je u pitanju roman koji ne govori gotovo ni o čemu, njegov glavni junak jednostavan je čovjek, nimalo upečatljiv, život koji proživi – a u romanu pratimo čitav njegov život, od rođenja do smrti – ni po čemu nije izniman. No je li blistav taj njegov život? U tome se, mislim, krije tajna uspjeha ovoga romana. Život Andreasa Eggera jest blistav, iako bi se mnogima mogao učiniti beznačajnim, a blistav je zato što tako kaže njegov vlasnik. U današnjem svijetu, u kojem natjecanje ne prestaje, u kojem je ambicioznost najvažnija životna vještina, Eggerova životna filozofija utješna je poput toplog kruha namazanog maslacem. Seethaler naime nudi i oprost i oslobođenje: kako god živjeli, dobro ste živjeli, i "mali" životi su dopušteni.
To rečeno, ne očekujte novoga "Stonera", s kojim neki površno uspoređuju ovaj roman. "Čitav jedan život" je malen roman, potpuno neambiciozan, on nije ni posveta Piscu ni naputak kako živjeti život, što "Stoner" itekako ambiciozno pokušava. Za Stonera junaka postoji nekoliko ključnih bitaka u životu, jedna od njih je odluka o neodlasku u rat. Egger je jednostavan čovjek, zaključanih osjećaja, slabo obrazovan, šutljiv i skroman; u ratnim zbivanjima je tek list na vjetru – nema tu odluka, u rat se odlazi jer to pošteni obični ljudi čine, čak i ako ih taj rat odvede u Rusiju, u višegodišnje sužanjstvo. Usprkos bolnim i teškim trenucima u Eggerovu životu, "Čitav jedan život" gotovo je bukolika u prozi, prikaz ako ne idličnog, a onda uglavnom mirnog života na planini, osim što Egger nije pastir, nego manualac, veći dio života gradi žičare.
No od Eggera se može mnogo naučiti – o mirnom prihvaćanju sudbine, o tome da kad se dogodi gubitak treba tugovati sirovo, kao životinja, da je za život ustvari potrebno vrlo malo (stvari), o umijeću samovanja, o utjesi prirode, da je dovoljna i jedna osoba za ljubav, da ne postoje mali i veliki životi. Dirljiva je rečenica potkraj romana, kad se Eggeru na kraju njegova života učini da vidi prikazu pokojne supruge: "'Gdje si bila tako dugo?' zazvao je. 'Toliko ti toga imam ispričati. Nećeš vjerovati, Marie! Čitav ovaj dugi život!'"
Podijeli na Facebook
