Distopijski žanr posljednjih je godina ponovno zavladao literaturom za mlade: najprije se 2008. godine pojavio prvi nastavak trilogije Suzanne Collins "Igre gladi", potom je 2009. objavljen prvi nastavak pentalogije Jamesa Dashnera "Labirint", dvije godine kasnije, 2011., stigla je i trilogija "Različita" Veronice Roth, a sve je to ponovo pobudilo zanimanje za klasike mladenačkog SF-a, "Enderovu igru" (1985) Orsona Scotta Carda i "Davatelja" (1993) Lois Lowry, koji su k nama došli zasad samo kao filmovi.

"Crveni ustanak" (Profil, 2015.) logično se nastavlja na taj niz i prvi je dio trilogije mladog američkog pisca Piercea Browna koji je u samo dvije godine postao zvijezda, pobrao hvalospjeve kritike i čitatelja (osvojio je nagradu čitatelja Goodreadsa za najbolji prvijenac), a već u džepu ima i ugovor za film koji će režirati Marc Forster, redatelj hita "Svjetski rat Z". Iako je hrvatskoj publici zasad dostupan samo prijevod prvog dijela trilogije, za očekivati je da će ubrzo uslijediti i nastavci - drugi dio "Golden Son" objavljen je lani, a završni dio trilogije "Morning Star" tiskan je u SAD-u prije nekoliko dana.

Glavni junak "Crvenog ustanka" šesnaestogodišnji je Darrow, pripadnik crvenih, najniže kaste čovječanstva koja radi ispod površine Marsa u nadi da će "pripitomiti" negostoljubivi planet. Naime, prije 700 godina čovječanstvo je koloniziralo druge planete u Sunčevom sustavu, pa tako i Mars, iako ljudi i dalje žive na Zemlji i Mjesecu. Darrow je paklar, najvažniji od bušača koji u mraku vade helij-3, plin koji omogućuje teraformaciju Marsa – podaruje mu zrak za disanje i tlo na kojem se može živjeti.

Crveni nikad nisu izašli na površinu Marsa, zapravo ni ne znaju da je život na njoj ne samo moguć već 300 godina, nego se već dugo odvija u bogatstvu i raskoši, a to njima – robovima – nitko nije rekao. Okolnosti će se promijeniti kad zlatni, koji vladaju Marsom, ubiju Darrowovu mladu suprugu Eo, a Darrow se priključi pobunjenicima i postane zastrašujući i moćni – Kosac.

Ovo je tek početak izuzetno napetog romana od 378 stranica, a čini se da je mašta 28-godišnjeg Piercea Browna neiscrpna. Naime, kad jednom izroni iz marsovskih rudnika, Darrow će uroniti u svijet hladne vladarice Octavije au Lune, opasnog nadguvernera Marsa Nera au Augustusa, Plesača koji će ga uvesti u redove pobunjenika, ratobornih Aresovih sinova koje predvodi vođa kojem nitko ne zna identitet. U svijet u kojem ljudi lete uz pomoć gravitacijskih čizama, u kojem postoje tonici puni pojačivača mentalnih funkcija i gospodsko oružuje – britve – koje su u jednom trenu bič, a u drugom savršeni mač, gdje golemi brodovi ratuju u svemiru, a klesari mogu zanosnim ženama na leđa prišiti anđeoska krila i običnog crvenog pretvoriti u – vladajućeg zlatnog.

Upravo uz pomoć takvog jednog klesara, Darrow će započeti novi život i ući u društvo probranih, pokušati na tajanstvenom Institutu postati jedan od nenadmašnih žigosanih, možda čak i pretor, legat, političar ili kvestor. Upravo u tom trenutku počinje pravi zaplet koji je Brown nastaviti razvijati u druga dva romana. Zaintrigirana pričom "Crvenog ustanka", pročitala sam i nastavak "Golden Son" na engleskom jeziku, koji mi je potvrdio da je Brown, usprkos mladosti, uzbudljiv pisac i da se dobro nosi s teretom trilogije koja se većini mladih pisaca pokaže kao težak izazov, pa u nastavcima najčešće pada i napetost radnje i privlačnost glavnih junaka.

Osim što se ubraja u žanr znanstvene fantastike i po nekim elementima jako nalikuje "Igrama gladi" – i ovdje djeca ratuju i ubijaju u areni budućnosti, a autor društvenom organizacijom i nazivljem zaziva grčke i rimske mitove – "Crveni ustanak" je i roman o odrastanju, i avanturistički roman, i "školska priča", u smislu da doista u jednom dijelu romana, u jednoj školi, pratimo međusobna natjecanja, stvaranje prijateljstava i suprotstavljenih klanova te prve ljubavi.

Tako pozicioniravši priču, Pierce Brown je mudro – ako je planirao – stvorio široku bazu čitatelja, iako vjerujem da će se njegov roman primarno svidjeti mladićima. Kažem mladićima, iako je očekivati da će ga čitati i dječaci, zato što bih ja donju dobnu granicu za čitanje romana postavila na 15 godina. U "Crvenom ustanku" mnogo je nasilja, bezobzirnih osveta i hladnokrvnih ubojstava, pravog ratovanja u kojem se svjesno neki ljudi, pa i bliski, žrtvuju. Vjerujem i da će se knjiga više svidjeti dečkima jer je ustrojena poput video-igrice; nema ovdje nepotrebnih opisa, duboke psihološke karakterizacije likova niti sentimentalnosti. Privlačnost "Crvenog ustanka" počiva upravo na napetoj radnji, akciji i ratovanju koje zahtijeva strategijske vještine.

Suvremeni mladenački SF u sebi ne sadrži filozofiju niti se bavi pitanjima morala, i mislim da zato teško prolazi kod zrele publike sklone SF-u. Ovo nije "Dina", koja se bavi mitovima i filozofijom; ovo nisu ni priče Ursule K. Le Guin u kojima su likovi duboko psihološki portretirani i često se bave razgraničavanjem dobra i zla, osvještavanjem sjene unutar identiteta. No prednost distopijske literature za mlade, koja odrastanje prikazuje kao gladijatorsku arenu, jest što dobro prikazuje tzv. peer pressure, vršnjački pritisak koji mladi osjećaju dok se bore za status u svojoj mikro zajednici, pa na toj razini mogu izvući i neku dobrobit, u smislu da ih literatura "razumije".

Dakle, ako tražite štivo za vašeg tinejdžera koji odbija bilo što čitati, jer mu je sve dosadno, pokušajte s ovim naslovom.

Maštoviti roman za mlade o životu na koloniziranom Marsu