Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju
Meditativni poljski krimić u kojem zločine istražuje uvrnuta zvjezdoznanka
Ivana Smilović
Naša ocjena:
Navikli smo na skandinavske krimiće prepune napetosti, krvi i brutalnosti, san snova za ljubitelje tog žanra. Zato nerijetko na policama knjižnica ili trgovina posežemo upravo za naslovima skandinavskih autora, koji su već neko vrijeme hit u carstvu kriminalističkih romana.
Ali nije to jedino što se nudi i autori iz ostalih zemalja često se moraju više potruditi da bi privukli našu pozornost. Rade to na različite načine, a jedna od najučinkovitijih je naslov. Roman "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" jednostavno doziva s polica da ga uzmete u ruke i provjerite što se krije iza tog uvrnutog naslova.
A krije se, očekivano, uvrnuta knjiga - koju potpisuje Poljakinja Olga Tokarczuk. Poljski krimić, moram priznati, nije nešto što sam navikla čitati, ali sam rado prihvatila taj izazov. Zbog naslova sam očekivala čudnu knjigu i to sam i dobila.
Krenimo od početka. Glavni lik je Janina, a spisateljica stvara dojam da čitamo njezinu priču - jer piše u prvom licu. Radi se o umirovljenoj inženjerki mostogradnje, danas seoskoj učiteljici, čuvarici vikendica, ljubiteljici životinja i vegetarijanki, koja se iz hobija bavi čitanjem iz zvijezda i izrađivanjem horoskopa. Kompleksan, inteligentan lik koji zbog godina i razmišljanja ne doživljavaju ozbiljno. U čestim je sukobima s policijom koja je ismijava kada dođe prijaviti krivolov. Opisuju je kao jadnicu, babetinu, opsjednutu babuskaru i luđakinju.
Još jedna zanimljivost je da Janina izbjegava imena, tako da svakoga naziva onako kako joj prvo padne na pamet jer smatra da svatko čovjeka vidi na svoj način, pa mu ima pravo dati ime koje ga opisuje. Jako dobro shvaća ljude tako što ih promatra, a njihovi opisi su detaljni, duboki, a ponekad i duhoviti.
Radnja je smještena u Kłodzku kotlinu, u selo koje je siromašno stanovnicima i na neki način odvojeno od svih. Zimi se tamo nalaze samo Janina, Mutavi i Veliko Stopalo. Knjiga počinje smrću Velikog stopala, što uzburkava živote preostala dva stanara. Janina nije voljela Veliko stopalo, ali ju je njegova smrt ipak rastužila. U opisima nesretnog događaja osjeti se filozofski pristup: "Evo, komadić materije, koji se zbog teško zamislivih promjena pretvorio u krhki bitak odijeljen od svega."
Kako izgleda, smrt je prouzrokovala koščica srne što mu je zapela u grlu. Janina i za to ima objašnjenje: "To se životinje osvećuju ljudima." Za nju je taj događaj sasvim logičan - Veliko Stopalo je bio lovac te je na sebe navukao gnjev nevinih životinja koje je ubijao. Kako su tijelo našli zgrčeno i jadno, misle kako to nije dostojanstveno, pa ga premještaju i presvlače. Janina tada nalazi fotografije, ali ne otkriva što se na njima nalazi. Isto je i sa Djevojkama koje se uporno spominju, ali uopće ne znamo o kome se radi.
A kada se uskoro pojavi novo tijelo, pa još jedno... Maleno selo utapa se u valu nasilja i postavlja se pitanje jesu li smrti slučajne ili se ipak tu krije nešto više. Nitko ne vjeruje u Janinina naklapanja - iako ona najviše zna jer sve piše u zvijezdama.
Ono što je privlačno u ovoj knjizi su definitivno dojmljive i maštovite rečenice koje opisuju svakodnevne i jednostavne stvari. Već na početku jedna zapinje za oko: "Pri svakom pokretu padao je s njega snijeg kao s kroštula posutih šećerom u prahu." Spisateljica kroz Janinine dvojbe potiče čitatelja na razmišljanje i iako je knjiga jednostavno pisana, opet je teška jer se mozak ne može isključiti već radi punom parom.
Zanimljivost su i ilustracije, crteži koji se nalaze na pojedinim stranicama. Oni na neki način stvaraju dojam slikovnice, a daju knjizi posebnost koja se uklapa u način pisanja. Također se ističu i nazivi poglavlja poput: "Testosteronski autizam", "Svjetlo u kiši", "Trivia i banalia"... Ispod svakog se krije stih Williama Blakea. To je uklopljeno u priču jer Janina sa svojim nekadašnjim učenikom prevodi Blakeovu poeziju i u njoj traži odgovore na pitanja vlastite životne filozofije.
To su pozitivne stvari, a postoje i one koje bi neki čitatelji mogli smatrati manama. Iako je riječ o krimiću, autorica ne gradi baš napetost, jer bez obzira na ubojstva - fokus knjige je na razmišljanjima i detaljnim opisima. To nije dosadno, ali je umirujuće i usporeno, pa nedostaje energije i želje za stizanjem do kraja, otkrivanjem tko je kriv i što se stvarno događa. To ne mora nužno biti negativno, radi se samo o drugačijem pristupu.
Također, neke stvari koje su važne za kraj nisu dovoljno naglašene na početku. Zašto je to bitno? Jer mislim da svi u krimićima pokušavamo otkriti tko se krije u pozadini zločina prije nego što knjigu pročitamo, a ovdje se to nekako gubi.
Knjiga nije loša, ali je drugačija. Čudna, uvrnuta, bizarna - baš poput glavnog lika.
Biste li ovu knjigu trebali pročitati? Svakako. Hoće li vam se svidjeti? Ne mogu garantirati.
Podijeli na Facebook
